S pravom se može reći da je ovaj Turčin, porijeklom s Balkana, rođen 1978. godine u gradu Akhisaru, daleko odmakao u barem  tri vještine: kao muzičar – u sviranju tradicionalnih turskih žičanih instrumenata, kao majstor glazbalar – u njihovoj izgradnji, i na kraju kao profesor, predavač na Sveučilištu „Dokuz Eylül“ i stručnjak iz područja sociologije prava.

Engin Topuzkanamış za sebe kaže da je „Jack of all trades, master of none“, što bi značilo da sebe vidi kao vještog u raznim područjima, ali ujedno nesavršenog u ijednom od njih. S pravom se može reći da je ovaj Turčin, porijeklom s Balkana, rođen 1978. godine u gradu Akhisaru, daleko odmakao u barem  tri vještine: kao muzičar – u sviranju tradicionalnih turskih žičanih instrumenata, kao majstor glazbalar – u njihovoj izgradnji, i na kraju kao profesor, predavač na Sveučilištu „Dokuz Eylül“ i stručnjak iz područja sociologije prava.

Engin Topuzkanamış u Hrvatsku je stigao po drugi put, ponovno na poziv Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, kao promotor turske tradicije i kulture kroz predstavljanje tradicionalnih instrumenata i tehnika sviranja koje su za klasične muzičare zahtjevne zbog svoje drugačije notne strukture.

Prvu masterclass radionicu održao je prvi put prije tri godine o tradicionalnim turskim instrumentima u Glazbenoj školi Varaždin, a ove godine, uz varaždinsku radionicu, gostovao je u i Zagrebu na dva kulturna događanja koja je obogatio svojim glazbenim nastupima. Nastupio je na večeri turske i hrvatske poezije i glazbe u organizaciji Hrvatsko-turskog društva prijateljstva u Zagrebu te na večernjem druženju petkom u Omladinskom centru Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Na Topuzkanamışovom repertoaru je klasična muzika iz osmanskog perioda te narodna i tradicionalna turska muzika koju izvodi na čak šest instrumenata koje je ponio sa sobom na putovanje. Tu su tambura, fretless gitara (gitara bez pragova), bağlama, kopuz, cura i cümbüş.

„Osjećam se jako blizak ovom području jer su moji djedovi rođeni u Makedoniji, odakle su se odselili u Tursku. Svaki put kada dođem ovdje, osjećam da mi ljudi nisu strani. Iako ne razumijem jezik, kultura, običaji i svakodnevica ljudi ovdje jako su mi bliski. Volim Zagreb, ali Varaždin mi je najdraži grad u Hrvatskoj jer je mali, historijom obilježen grad“, govori Topuzkanamış.

Preci Engina Topuzkanamışa preselili su iz Skopja u Tursku 20-ih godina prošlog stoljeća, a u njegovom rodnom gradu danas živi velik broj iseljenika s područja Balkana: iz BiH, Hrvatske, Makedonije, Grčke, Bugarske itd.

„Na svakom od ovih instrumenata izveo sam po dvije pjesme, kompozicije, koje predstavljaju različite umjetničke žanrove anadolijske, folk muzike i klasične osmanske muzike. Svojim nastupima pokušavam stranoj, u ovom slučaju hrvatskoj publici, ukratko predstaviti presjek turske tradicionalne muzike“, kaže kulturni ambasador Turske Topuzkanamış.

Više puta je posjetio Bosnu i Hercegovinu, pogotovo Sarajevo, upoznat je s tradicionalnom glazbom i instrumentima šireg balkanskog područja, a nekoliko poznatih pjesama uspješno izvodi vokalno i instrumentalno.

„Nepoznavanje jezika mi stvara djelomičnu prepreku prema muzici koja je udomaćena ovdje, ali slušao sam puno ovdašnju muziku  i sviram više pjesama. S prijateljem u Izmiru, koji je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a koji pjeva stare pjesme i piše vlastite, imam glazbeni sastav koji na repertoaru ima balkansku muziku“, pojašnjava.

Nakon varaždinskog, a potom i zagrebačkih nastupa, sljedeća destinacija mu je bila Beograd, gdje također nastupa kao solo instrumentalist i vokal te učitelj gradnje instrumenata.

Njegovo zanimanje za glazbu započelo je u osnovnoj školi sviranjem bağlame i gitare. Nakon što je 1996. godine otkrio Erkana Oğura, pionira fretless gitare, njegov pristup glazbi značajno se promijenio. Počeo je eksperimentirati s fretless gitarom i kopuzom, te je samostalno učio o izradi instrumenata, često posjećujući radionice i analizirajući stare instrumente.​

Godine 2010. otvorio je vlastitu radionicu u Izmiru, gdje izrađuje instrumente poput bağlame, kopuza, Oğurovog instrumenta i fretless gitare. Njegovi instrumenti su prepoznati i cijenjeni među glazbenicima u Turskoj i inozemstvu. Aktivan je na društvenim mrežama, gdje dijeli videozapise o izradi instrumenata. ​

Kao glazbenik nastupao je s različitim bendovima i podučavajući izradu bağlame u Londonu, a 2024. stekao je zvanje docenta u području filozofije i sociologije prava. ​Radi kao sveučilišni profestor već 25 godina, a njegova akademska istraživanja fokusiraju se na teme kao što su odnos između prava i morala, disciplina u modernom društvu te razumijevanje prava i moći.