Početkom 20. vijeka Tatari su u Ivyu živjeli u zasebnom naselju zvanom Murovščizna. Danas je to dio grada Ivya, koji nije teško pronaći po minaretu lokalne džamije. Vjeruje se da Tatari žive na ovim prostorima više od 600 godina. Zemlju im je dodijelio knez Vladimir Vitovt za učešće u poznatoj bici kod Grunwalda protiv križara, uz obećanje da će moći slobodno ispovijedati svoju vjeru.

U okolini bjeloruskog grada Ivya sa autoputa Grodno-Minsk putnik će uočiti mnogo velikih staklenika i bašti. Ovi staklenici uglavnom pripadaju lokalnim Tatarima, koji pažljivo obrađuju svoju zemlju.

Početkom 20. vijeka Tatari su u Ivyu živjeli u zasebnom naselju zvanom Murovščizna. Danas je to dio grada Ivya, koji nije teško pronaći po minaretu lokalne džamije. Vjeruje se da Tatari žive na ovim prostorima više od 600 godina. Zemlju im je dodijelio knez Vladimir Vitovt za učešće u poznatoj bici kod Grunwalda protiv križara, uz obećanje da će moći slobodno ispovijedati svoju vjeru. Danas je zajednica Tatara u Ivyu druga po veličini nakon one u Minsku. Mali grad Ivye u Grodnjejskoj oblasti smatra se “prijestolnicom” bjeloruskih Tatara. Čak se i Sovjetska ulica, u kojoj se nalazi džamija, nekada zvala Tatarska.

Lokalna drvena džamija je najstarija džamija u Bjelorusiji, jedna od rijetkih preostalih. Izgrađena je 1884. godine i od tada neprekidno radi, nikada nije oštećena. Nije zatvorena ni pod sovjetskom vlašću ni tokom njemačke okupacije. Čudom je izbjegla uništenje tokom ratnih godina. Novac za izgradnju izdvojila je kršćanska grofica Elvira Zamojska, tadašnja vlasnica grada. U gradnji su učestvovali i sami Tatari, posebno tatarska dijaspora iz SAD-a. U muškom dijelu hrama nalazi se spomen-ploča u njenu čast. Osnova građevine bila je kvadratna, zgrada je bila podijeljena na dva dijela: muški i ženski. Džamija, obojena u karakterističnu zelenu boju islama, bila je krunisana minaretom, završenim 1922. godine novcem tatarskih iseljenika.

U sovjetsko vrijeme, bila je jedina funkcionalna džamija u Bjelorusiji. Iako fasada zgrade otkriva karakteristike secesijskog stila, istraživači je pripisuju arhitektonskim spomenicima u kojima su se manifestovale tradicije narodne arhitekture.

Petkom se Tatari i dalje okupljaju u džamiji na džuma-namazu. A na glavni muslimanski praznik, bajram, najstarija džamija u Bjelorusiji jedva prima sve, jer muslimani iz svih okolnih područja dolaze ovdje. Nedaleko od džamije nalazi se tatarsko groblje – mizar.

Džamija je 2007. uvrštena na Državnu listu historijskih i kulturnih vrijednosti Republike Bjelorusije.