Lahore, kulturna prijestolnica Pakistana i drugi grad po broju stanovnika odmah nakon Karachija, sa svojih oko 13 miliona duša, pravi je lavirint bazara i ulične trgovine. Iako grad ima drevnu urbanističku strukturu, ona je gotovo nevidljiva zbog preklapanja tržišnih tokova: prodavnice na otvorenom preplavljuju trotoare i ceste, pretvarajući grad u kaleidoskop mirisa, boja, galame i neprekidne trgovine.
U južnom uglu raskrsnice Baans bazara i Circular Roada, tik ispod isprepletene mreže električnih i telefonskih kablova, smjestila se mala džamija koja na prvi pogled ne privlači posebnu pažnju – osim ako poznajete njenu priču. Shab Bahr džamija, kako joj je zvaničan naziv, poznatija je među lokalnim stanovništvom kao „džamija izgrađena preko noći“. I zaista, to nije tek metafora, već doslovni opis događaja koji su se odigrali davne 1917. godine, u vrijeme kada Pakistan još nije bio odvojen od Indije, a britanski kolonijalni režim držao sve poluge moći.
Prema predanju, parcela na kojoj danas stoji džamija tada je bila prazna. Jedan musliman je iskoristio priliku da tu obavi jednu od dnevnih molitvi, što je izazvalo negodovanje hinduističke zajednice u naselju. Obje grupe ubrzo su podnijele zahtjev da izgrade bogomolju na tom komadu zemlje. Britanski sudija bio je taj koji je trebao presuditi u ovom sporu.
U to vrijeme, podsjećalo se, britanske vlasti su imale izričitu politiku da ne mijenjaju status već postojećih vjerskih objekata. Tada se na scenu pojavio čuveni hrvač Gama Pehlwan, nacionalni heroj tog doba, koji je uputio poziv volonterima. Odmah nakon večernje molitve, okupljeni su se bacili na posao. Radili su cijelu noć, i do zore sljedećeg jutra, Shab Bahr džamija je bila podignuta. U skladu s pravilima kolonijalne administracije, sudija je morao presuditi u korist muslimanske zajednice – jer džamija je već postojala. Hinduisti su tako ostali bez prava na gradnju na toj lokaciji.
Džamija je jednostavne, gotovo skromne arhitekture – kvadratnog oblika, izgrađena od bijelog vještačkog kamena, bez značajnijih umjetničkih ukrasa. No, njena simbolička i historijska vrijednost je nemjerljiva. Više od stotinu godina nakon izgradnje, i dalje je aktivna, premda je toliko mala da u nju može stati tek dvanaest vjernika odjednom.
Kroz godine, enterijer je doživio preinake. Danas je obložen bijelim mramorom, s detaljima u obliku dekorativnih ograda koje dodaju ljepotu njenoj unutrašnjosti. Na glavnim ulaznim vratima nalazi se natpis na urdu jeziku koji opominje vjernike da ni slavna pobjeda u ovoj pravnoj i duhovnoj borbi nije izgovor da se zaboravi na pobožnost i skromnost.
Shab Bahr nije jedini vjerski objekt u Lahoreu vrijedan pažnje. Grad je poznat po mnoštvu džamija, među kojima se izdvajaju dvije grandiozne i turistički atraktivne. Jedna od njih je džamija Wazir Khan, čuvena po svojim vanjskim pločicama izuzetne ljepote, koje krase i njen avlijski prostor i unutrašnju molitvenu dvoranu. Posebnu pažnju privlače kaligrafski natpisi na arapskom jeziku i slikovite predstave slonova u frontalnoj borbi.
Nešto dalje nalazi se monumentalna Badshahi džamija, izgrađena za vrijeme mogulske vladavine. Ova grandiozna građevina može primiti hiljade vjernika i svojim izgledom podsjeća na Jama Masjid u Delhiju. Građena je od ružičastog pješčenjaka, a nad njom se uzdižu tri blistavo bijele kupole, koje mnoge podsjećaju na eleganciju Taj Mahala.
Ali, i pored svega toga, Shab Bahr džamija ostaje simbol volje, zajedništva i odlučnosti. Nije najveća, nije najljepša, ali njena priča, utkane poruke i njen duh žive i danas, podsjećajući nas da ponekad zajednica može u jednoj jedinoj noći stvoriti nešto što će trajati stoljećima.
