Od hakerisanja saobraćajnih kamera do upotrebe vještačke inteligencije u atentatima, izraelska obavještajna penetracija pretvorila je iransku prijestolnicu u poligon za operacije visoke preciznosti što je kulminiralo udarom na samu strukturu moći Islamske Republike

Prije nekoliko godina, unutar režima Alija Hamneija formirana je posebna jedinica s jednim zadatkom: lov na izraelske špijune. Ironija, koju je svojevremeno otkrio bivši predsjednik Mahmoud Ahmadinejad, leži u činjenici da je čovjek odabran da vodi tu jedinicu i sam bio agent Mossada. Ova anegdota precizno oslikava dubinu izraelske penetracije u iranske sigurnosne strukture, infiltraciju koja se pokazala presudnom u decenijama dugom „ratu u sjeni“, a koja je sada kulminirala direktnim sukobom.

Ako je iko bio svjestan razmjera izraelske mreže, bio je to ajatolah Ali Hamnei. Čovjek koji je od 1989. godine bio neprikosnoveni autoritet Islamske Republike, stradao je u Teheranu tokom bombardovanja kojim je započela izraelsko-američka ofanziva. Operacija je bila rezultat pedantnog prikupljanja podataka u kojem su glavne uloge podijelili Mossad i CIA.

Izvori bliski obavještajnim krugovima, na koje se poziva Financial Times, navode da je praćenje Hamneija i njegovog osiguranja uključivalo hakerske upade u gotovo sve saobraćajne kamere u Teheranu. Podaci su kriptovani i u realnom vremenu slani na servere u Izraelu.

Tehnološka nadmoć demonstrirana je i u samoj ulici Pasteur, gdje se nalazila Hameneijeva rezidencija. Izrael je onesposobio pojedinačne komponente na desetak tornjeva mobilne telefonije u tom rejonu. Cilj je bio jednostavan: učiniti da telefoni tjelohranitelja izgledaju „zauzeti“ prilikom poziva, čime je spriječeno primanje bilo kakvog upozorenja u kritičnim trenucima. „Poznavali smo Teheran kao što poznajemo Jerusalim“, izjavio je jedan izraelski zvaničnik.

Slično višegodišnjim operacijama protiv Hezbollaha, izraelska obavještajna služba je decenijama gradila opsežnu „banku ciljeva“ unutar Irana. Strategija je jasna: kada se prikupe precizne informacije i dobije političko zeleno svjetlo, odlučuje se o modalitetu, niska vidljivost (specijalnost Mossada) ili visoka vidljivost (zračni udari i dronovi).

Odluka o eliminaciji Hamneija donesena je nakon što je izraelska vojna obavještajna služba potvrdila termin sastanka ajatolaha sa visokim vojnim zapovjednicima. Benjamin Netanyahu je informaciju proslijedio Donaldu Trumpu, CIA je potvrdila koordinate i naredba za napad je izdata.

Ova operacija bila je samo nastavak niza preciznih udara. U julu 2024. godine, lider Hamasa Ismail Haniyeh ubijen je u srcu Teherana, u rezidenciji pod zaštitom Revolucionarne garde. Iako se radilo o strogo čuvanom objektu, eksplozivna naprava postavljena je direktno u njegovu spavaću sobu mjesecima ranije.

Prisustvo Mossada u Iranu datira još iz vremena saradnje sa šahovim tajnim službama. Nakon revolucije 1979. godine, agenti formalno napuštaju zemlju, ali operativna mreža ostaje. Danas tu mrežu čine lokalni saradnici uz logističku podršku stranih agenata koji ulaze i izlaze iz zemlje po potrebi.

Jedna od najspektakularnijih operacija izvedena je 31. januara 2018. godine, kada su agenti provalili u skladište u južnom Teheranu i ukrali kompletnu arhivu iranskog nuklearnog programa. Više od 100 hard diskova izneseno je iz zemlje kamionima preko azerbejdžanske granice, dok je šef Mossada, Yossi Cohen, operaciju pratio uživo iz Tel Aviva.

Iz te arhive isplivalo je ime Mohsena Fakhrizadeha, mozga nuklearnog programa. Njegova likvidacija u novembru 2020. godine u Absardu, 90 kilometara od Teherana, uvela je novu eru ratovanja. Fakhrizadeh je ubijen iz daljinski upravljanog mitraljeza postavljenog u kombi, uz korištenje vještačke inteligencije kako bi se kompenzovalo kašnjenje satelitskog signala.

Admiral Ali Shamkhani, tadašnji sekretar Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, priznao je tada da je operacija bila „izuzetno složena“. Šest godina kasnije, i sam Shamkhani postao je meta u ofanzivi koja je pokazala da izraelski obavještajni aparat ne operiše samo protiv Irana, već duboko unutar same strukture njegovog režima.

IZVOR: El Mundo