Na dan pogubljenja, dok su mu već vezali oči pred streljačkim vodom, car je u posljednjem trenutku poslao pomilovanje. Umjesto smrti, slijedilo je deset godina zatočeništva i prinudnog rada u Sibiru.

Na današnji dan, 11. novembra 1821. godine, u Moskvi je rođen Fjodor Mihajlovič Dostojevski — čovjek čije je pero zauvijek promijenilo tok svjetske književnosti. Njegova djela, prepuna unutrašnjih sukoba, moralnih dilema i filozofskih previranja, oblikovala su ne samo rusku, već i svjetsku književnost, a njegov se utjecaj i danas osjeća u filozofiji, psihologiji i umjetnosti.

Dostojevski je bio pisac koji je razotkrivao tamne kutke ljudske psihe i ogolio čovjeka pred samim sobom. Njegove rečenice, nabijene strahom, sumnjom i vjerom, bile su svojevrsna psihološka studija, davno prije nego što će Sigmund Freud započeti vlastite analize nesvjesnog.

Njegova najpoznatija djela — Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Idiot, Zli dusi i Zapisi iz podzemlja — ne prestaju fascinirati čitatelje širom svijeta. U njima je Dostojevski prikazao kako krivica, iskupljenje, ponos i bol mogu koegzistirati u jednom čovjeku, i kako, u trenucima očaja, duša može dotaknuti i svjetlost i tamu istovremeno.

Život Dostojevskog bio je jednako dramatičan kao i njegovi romani. Kao mladić, učestvovao je u takozvanom „Petraševskom krugu“ — grupi intelektualaca koji su sanjali o društvenim reformama u carističkoj Rusiji. Zbog toga je 1849. godine uhapšen i osuđen na smrt. Na dan pogubljenja, dok su mu već vezali oči pred streljačkim vodom, car je u posljednjem trenutku poslao pomilovanje. Umjesto smrti, slijedilo je deset godina zatočeništva i prinudnog rada u Sibiru.

To iskustvo zauvijek je promijenilo Dostojevskog. U sibirskoj tamnici doživio je, kako je sam pisao, “ponovno rođenje”. Iz tame i patnje iznio je vjeru u ljudsku slobodu, u moć pokajanja i moralne odgovornosti. Upravo iz tih iskustava nastala su njegova najdublja djela, među njima i Zapisi iz mrtvog doma — potresno svjedočanstvo o životu zatvorenika i ljudskom dostojanstvu u najgorim uslovima.

Dostojevski nije poticao iz plemićke porodice, što ga je razlikovalo od mnogih ruskih književnika njegovog doba. Rođen u porodici skromnog ljekara, odrastao je u moskovskoj bolnici za siromašne. Rano je upoznao bijedu, bol i smrt — iskustva koja će kasnije obilježiti njegovu književnost. Njegov prvi roman Siromašni ljudi odmah mu je donio slavu, ali i osjećaj prokletstva: od tog trenutka morao je pisati da bi preživio.

Često u dugovima, proganjan bolestima i napadima epilepsije, Dostojevski je stvarao pod pritiskom. No, upravo ta napetost između fizičke slabosti i duhovne snage dala je njegovim djelima gotovo mističnu energiju. “Život je dar, život je sreća, svaka sekunda može biti vječnost,” napisao je nakon što je preživio lažno pogubljenje.

Iako duboko religiozan, Dostojevski se cijelog života borio s vjerom i sumnjom. Njegovi likovi — od Raskoljnikova do kneza Miškina — neprestano traže Boga u svijetu u kojem vladaju nasilje, glad i beznađe. “Ako mi neko dokaže da Hrist nije istina, ja ću ipak ostati s Hristom”, pisao je, izražavajući najdublju ljudsku potrebu za smislom.

Njegova djela nisu samo književnost, već moralni i filozofski traktati. Predvidio je dolazak totalitarnih ideologija i duhovnu krizu koja će obilježiti 20. stoljeće. Nije slučajno što se i danas citira u raspravama o zlu, slobodi i Bogu.

Umro je 1881. godine u Sankt Peterburgu, ostavivši snažan utjecaj sve od Freuda i Kjerkegora do Kafke, Sartra i Camusa. On nije samo ruski, nego svjetski pisac — hroničar ljudske duše i prorok modernog doba.