„Najgora noćna mora gravitacije“, tako su navijači opisali Domena Prevca, skijaša koji je posljednjih sedmica dominirao svijetom skijaških skokova kao rijetko ko prije njega. Od rizičnog čuda od djeteta i godina sumnje, do zrelog i gotovo nepogrešivog šampiona, Prevc je prošao dug put
Navijački transparent u Garmisch-Partenkirchenu savršeno je sažeo raspoloženje svijeta skijaških skokova: „Domen Prevc: najgora noćna mora gravitacije“. I zaista, posljednjih sedmica izgledalo je kao da 26-godišnji Slovenac jednostavno ne želi sletjeti. Njegova dominacija bila je tolika da je konkurenciju ostavljao daleko iza sebe, često i brutalno jasno. Na kraju 74. Turneje četiri skakaonice, razlika između njega i drugoplasiranog Jana Hörla iznosila je ogromnih 42,3 boda.
„Moja tajna je u tome što sam cijelo ljeto radio konstantno, izdržljivo i naporno. Od aprila pa do prvog dana zime“, objasnio je sam. Naizgled jednostavno. Jedno je, međutim, sigurno: Domen Prevc stigao je na vrh. No put od rizičnog čuda od djeteta, poznatog po gotovo kamikaza-stilu, do smirenog i zrelog „Domenatora“ bio je dug i pun lomova.
Kada se u skijaškim skokovima spomene prezime Prevc, gotovo je nužno dodati i ime. Najstariji brat Peter jedan je od najvećih u historiji ovog sporta, osvajač Turneje četiri skakaonice i Svjetskog kupa, svjetski prvak u skijaškim letovima i olimpijski pobjednik u ekipnoj konkurenciji. Drugi brat, Cene, u kolekciji ima olimpijsko srebro u timu. Mlađa sestra Nika kod žena doslovno melje konkurenciju, dvostruka je svjetska prvakinja i ukupna pobjednica Svjetskog kupa. Samo najmlađa sestra Ema, danas 16-godišnjakinja, izabrala je balet. „Ema je najpametnija od nas svih. Jer nije postala skakačica“, našalio se Cene u razgovoru za Süddeutsche Zeitung.
Domen Prevc, sin bibliotekarke i sudije u skijaškim skokovima, ušao je u Svjetski kup furiozno. Sa 16 godina osvojio je prve bodove, sa 17 pobijedio u svom prvom takmičenju. Sezona 2016/17 donijela je četiri pobjede u sedam takmičenja i dolazak na Turneju četiri skakaonice u žutoj majici lidera. No pritisak je bio prevelik: Turneju je završio tek kao deveti. Nakon toga uslijedile su godine lutanja i sumnje, prekinute tek jednim svjetskim kupom u skijaškim letovima krajem marta 2019.
„Doživio sam zaista mračne sportske periode“, rekao je jednom za Die Zeit. „Pitao sam se šta, zaboga, uopće radim na skakaonicama.“ Tek u februaru 2024. u japanskom Sapporu ponovo je stajao na najvišoj stepenici postolja. Prekretnicu sam vidi u prošlogodišnjem takmičenju na Bergiselu u Innsbrucku: „Na poluvremenu sam bio peti i osjetio: ‘O da, ide opet.’ Od tada je sve krenulo nabolje.“
Brojke to potvrđuju. Deset pobjeda u Svjetskom kupu od kraja januara 2025. godine. Trinaest uzastopnih plasmana na pobjedničko postolje, od toga osam pobjeda. Čista konstanta.
Promijenio se i kao skakač. U mladosti mu je ekstravagantni, izuzetno rizični stil često bio kamen spoticanja. Sa ekstremno ravnom pozicijom skija, glavom duboko među njima i nagibom koji je gledaoce ostavljao bez daha, doslovno se bacao niz skakaonicu. „Malo kamikaza, ali još je živ“, govorio je brat Peter, danas šef razvoja materijala u slovenskom timu. Norveški trener Alexander Stöckl je 2016. mislio: „Jednom će ga baš pošteno zalijepiti.“ Teški padovi i povrede, paradoksalno, uglavnom su ga mimoišli – ali i kontinuitet dobrih skokova.
Danas je situacija drugačija. Skije su i dalje ravne, ali rizik je pod kontrolom. „Izgleda kao da se igra s konkurencijom“, kaže bivši svjetski prvak Martin Schmitt. „Kada znaš da si toliko dobar da si možeš priuštiti i grešku, tijelo instinktivno radi pravu stvar i nema panike.“ Kod Prevca se to jasno vidi: čak i kada agresivnije izađe iz odskočne ivice, jednom malom korekcijom ruke vraća se u savršenu putanju.
Osim toga, Prevc je izuzetno napredovao u odrazu. A letenje, to je oduvijek bila njegova prirodna zona. Krajem marta 2025. u Planici je poletio 254,5 metara i za cijeli metar nadmašio svjetski rekord Stefana Krafta. Zanimljivo, samo dvije sedmice nakon što je njegova sestra Nika postavila svjetski rekord u ženskoj konkurenciji skokom od 236 metara.
„Mora biti nevjerovatno pokretljiv, posebno u skočnim zglobovima, da bi mogao skakati tom tehnikom“, rekao je Andreas Goldberger. „Ima dar ali dar moraš znati iskoristiti.“ Prevc svoje relativno mekane cipele veže vrlo labavo, gotovo kao patike. Drugima se ne preporučuje da ga imitiraju, ali je, kako je potvrdio FIS-ov kontrolor Mathias Hafele, sve u skladu s pravilima.
O privatnom životu malo se zna. Domen Prevc je policajac, voli automobile i saunu. Porodica Prevc u Sloveniji je stalno tema razgovora, ali se svjesno drži podalje od reflektora. Za Božić se, kažu, jedva i govorilo o skijaškim skokovima. Kao osoba, Domen je sušta suprotnost zvijezde željne pažnje: tih, povučen, skroman. „Pored riječi ‘mirno’ u rječniku mogla bi stajati njegova fotografija“, pišu kolege.
Govoreći o Svjetskom prvenstvu u skijaškim letovima i Olimpijskim igrama, nedavno je rekao: „Ne volim sebe gledati kao favorita. Bilo bi sebično misliti da sam nepobjediv. Želim ostati skroman, s obje noge na zemlji.“ Na pitanje kako se promijenio, odgovara jednostavno: „Ja sam i dalje isti Domen. Samo sam deset godina stariji. Svaki dan je prilika da rastem – u sportu i izvan njega.“
Brat Peter sve svodi na jednu rečenicu: „Zvuči kao kliše, ali on je u skijaške skokove uložio 110 posto. On živi za ovaj sport.“ I možda je upravo u toj potpunoj posvećenosti skriven odgovor na pitanje kako je Domen Prevc postao najgora noćna mora gravitacije.
IZVOR: Der Standard
