Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, čak 70 visokih zvaničnika, direktora, oligarha, vojnih lidera, diplomata, umjetnika i drugih pripadnika elite izgubilo je život u sličnim, često nevjerovatnim okolnostima. Neki su pronađeni obješeni, drugi sa ranama od vatrenog oružja, treći mrtvi u hotelima, luksuznim jahtama ili privatnim avionima

Smrt ruskog ministra saobraćaja, Romana Starovoita, nije izuzetak već posljednji slučaj u nizu misterioznih i nasilnih smrti koje od 2022. godine pogađaju najviše krugove ruske političke, poslovne i vojne elite. Starovoit je 70. ime na spisku moćnih figura koje su u posljednje tri godine stradale pod sumnjivim okolnostima – niz smrti koji je zapadna štampa već nazvala “ruskim sindromom iznenadne smrti”.

Roman Starovoit je, prema svemu sudeći, bio mrtav već kada je predsjednik Vladimir Putin potpisao njegovu smjenu. U ponedjeljak, sedmog jula, njegovo tijelo pronađeno je u napuštenom Teslinom automobilu u blizini parka u Odincovu, predgrađu Moskve. Imao je prostrelnu ranu na glavi. Ruske vlasti tvrde da je riječ o samoubistvu počinjenom pištoljem koji je dobio kao poklon 2023. godine, za zasluge. Imao je 53 godine, dvije kćerke i tek nešto više od godinu dana na funkciji ministra.

Prije nego što je 2024. godine imenovan za ministra, Starovoit je bio guverner Kurske oblasti. U trenutku smrti bio je pod istragom zbog moguće uloge u pronevjeri sredstava namijenjenih za utvrđivanje granice s Ukrajinom. Njegov nasljednik i nekadašnji bliski saradnik, Aleksej Smirnov, uhapšen je u aprilu pod optužbom da je, zajedno s drugim regionalnim dužnosnicima, pronevjerio više od milijardu rubalja.

Skandal je izbio nedugo nakon što su ukrajinske trupe prešle granicu i privremeno zauzele dio teritorije. Zvanična priča – ministar pogođen skandalom koji ugrožava nacionalnu sigurnost odlučuje da sebi oduzme život – djeluje uvjerljivo samo dok se ne pogleda širi kontekst: smrt Romana Starovoita samo je dio uzorka.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, čak 70 visokih zvaničnika, direktora, oligarha, vojnih lidera, diplomata, umjetnika i drugih pripadnika elite izgubilo je život u sličnim, često nevjerovatnim okolnostima. Neki su pronađeni obješeni, drugi sa ranama od vatrenog oružja, treći mrtvi u hotelima, luksuznim jahtama ili privatnim avionima. Bilo je onih koji su umrli u zatvorima, na putevima ili na kućnom pragu. Ponekad su stradale i njihove porodice: supruge, djeca, rođaci. Najčešći uzorak – pad s prozora, balkona ili stepeništa – zabilježen je u najmanje 16 slučajeva.

Fenomen je već dobio ime – “ruski sindrom iznenadne smrti”. Termin je skovala zapadna štampa kako bi opisala talas smrti ruskih elita nakon početka invazije. U stvarnosti, ovakvi slučajevi nisu novi – Rusija ima dugu tradiciju “nezgodnih” padova, trovanja, “samoubistava” i “iznenadnih” srčanih udara. Ono što je sada novo jeste učestalost, brojnost i medijska vidljivost ovih smrti.

Među najzvučnijim slučajevima su smrtni slučajevi direktora i potpredsjednika energetskih giganata poput Lukoila, Gazproma i Rosnjefta. Predsjednik Lukoila, Ravil Maganov, pao je kroz prozor bolnice u septembru 2022. Njegov kolega, Vitalij Robertus, obješen je pronađen u svom uredu u martu 2024. Leonid Šulman, direktor Gazpromove transportne divizije, pronađen je mrtav uz oproštajno pismo – samo mjesec dana nakon početka rata.

Osim energetskog sektora, pogođen je i vojni – sa nizom misterioznih smrti bivših visokih oficira i naučnika uključenih u razvoj oružja. Poginuli su i brojni federalni i regionalni funkcioneri, kritičari režima, ali i oni koji su mu bili lojalni.

Na spisku je i oligarh Pavel Antov, koji je pao kroz prozor hotela u Indiji nakon što je kritikovao rat, zatim baletan Vladimir Šklarjov, koji se bacio s petog sprata nakon objave protiv Putina, i muzičar Vadim Strojkin, koji je pao s devetog sprata dok je bio pod istragom zbog donacije ukrajinskoj vojsci.

U nekim slučajevima, zvanične verzije prelaze granice vjerovatnog. U novembru 2022. pukovnik Vadim Bojko, zadužen za mobilizaciju na ruskom Dalekom istoku, pronađen je u uredu s pet metaka u grudima. Na mjestu je bilo više pištolja i čahura. Zvanično – samoubistvo.

Znači li sve ovo da je Vladimir Putin lično naredio ubistvo ovih 70 osoba? Odgovor je – ne nužno. U sistemu kao što je ruski, gdje vlada potpuna netransparentnost, teško je razlikovati samoubistvo od ubistva, nesreću od likvidacije. Upravo u toj nejasnoći leži ključ moći Kremlja.

Postoje slučajevi u kojima je uloga države očigledna, poput smrti Jevgenija Prigožina, vođe plaćeničke grupe Wagner, koji je poginuo u avionskoj nesreći dva mjeseca nakon što je predvodio oružanu pobunu. Avion je eksplodirao u letu, a sa njim su poginuli i njegov zamjenik Dmitrij Utkin te Valerij Čekalov, zadužen za logistiku Wagnera. Iako su vlasti tvrdile da se radilo o “tehničkoj grešci”, malo ko je povjerovao u to.

Britanski analitičar Mark Galeotti, stručnjak za ruski sistem vlasti, tvrdi da Kremlj često ne mora ni da se zaprlja. “Ovo je sistem u kojem su svi korumpirani, svi imaju kosture u ormaru – i to je Putinu savršeno. Ima opravdanje kada god nekoga treba da ukloni”, piše Galeotti za The Spectator. Po njemu, ovdje nije riječ o planskoj čistki, nego o simptomu sistema u krizi – sistema koji proždire sam sebe. Riječ je o eliti zarobljenoj u kanibalističkoj borbi za resurse koji se osipaju pod pritiskom sankcija i ratne ekonomije, dok Kremlj sve manje vjeruje onima koji bi trebali upravljati državom.

Mnoge smrti, kako Galeotti zaključuje, više liče na posljedicu sukoba između različitih interesnih grupa, nego na državne zavjere. Praksa tzv. “reiderstva” – kriminalnog preuzimanja firmi putem falsifikovanih dokumenata i korumpiranih sudija – ponovo je u porastu. Ali kako se prostor za legalne mehanizme sužava, ostaju “prozor” i “pištolj” kao najbrže rješenje.

Čak i ako je Starovoit zaista počinio samoubistvo, šta to govori o savremenoj Rusiji? “Najstrašnije u cijeloj priči je da se jedan visoki državni zvaničnik ubije jer ne vidi izlaz iz sistema”, rekla je politologinja Nina Hruščova za BBC. “Vjerovatno je znao da ga čeka dugogodišnja zatvorska kazna i velika patnja njegove porodice. Nije imao izlaza.”

U konačnici, pravi razlog smrti Romana Starovoita – kao i njegove 69 prethodnika – možda i nije važan. Jer svaka od ovih smrti šalje istu poruku: u Putinovoj Rusiji, niko nije potpuno siguran. Nejasnoća – da li je riječ o nesreći, samoubistvu ili ubistvu – postaje oružje sistema, stalna prijetnja koja zastrašuje, paralizira i odvraća. Ako sve može biti kažnjivo, svaki korak može biti posljednji. A kad elita zna da živi na ivici, često ni ne treba gurnuti.

IZVOR: El Confidencial