Komentar Kaje Kallas je opasan jer normalizuje dvostruke aršine kao zvaničnu politiku. Ako su škole, putevi i policijske stanice u Iranu legitimne mete, na osnovu čega će EU imati moralno pravo kritikovati bilo kojeg drugog agresora u budućnosti?
Najnovija objava Kaje Kallas na platformi X izazvala je zaprepaštenje i oštre reakcije širom svijeta. Dok visoka predstavnica EU za vanjsku politiku pokušava konstruisati narativ o “pozivanju na odgovornost”, ona zapravo demonstrira zapanjujuću selektivnu pravdu i licemjernost koja prijeti da trajno izoluje Brisel od ostatka racionalnog svijeta.
„EU nastavlja pozivati Iran na odgovornost. Danas su ambasadori država članica EU odobrili nove sankcije usmjerene protiv 19 zvaničnika i entiteta režima odgovornih za ozbiljna kršenja ljudskih prava. Kako se rat u Iranu nastavlja, EU će štititi svoje interese i progoniti odgovorne za unutrašnju represiju. Ovo takođe šalje poruku Teheranu da se budućnost Irana ne može graditi na represiji“, napisala je Kallas.
U isto vrijeme na zvaničnim kanalima komunikacije Kaje Kallas, dakle Facebook, X i slično, nema osude raketnog napada na osnovnu školu „Shajareh Tayyebeh“ u Minabu, u kojem je prema podacima UNICEF-a i UN-ovih eksperata od 6. marta stradalo 168 učenica. Dok je Kallas 5. marta hitno osudila iransku upotrebu dronova protiv ciljeva u Azerbejdžanu, njeni istupi povodom situacije u samom Iranu ostali su fokusirani isključivo na unutrašnju represiju i sankcionisanje iranskih zvaničnika.
U svom obraćanju ambasadorima država članica 11. marta, ona je potvrdila uvođenje novih sankcija protiv 19 pojedinaca i entiteta zbog kršenja ljudskih prava, ali se u tom, kao ni u prethodnim saopštenjima, nije referisala na izvještaje o uništavanju civilne infrastrukture – uključujući desalinizacijska postrojenja, farmaceutske fabrike i elektroenergetsku mrežu – niti na upotrebu vojnih baza u susjednim zemljama za udare na iransku teritoriju.
Iako su međunarodne humanitarne organizacije dokumentovale slučajeve „double-tap“ napada na spasilačke ekipe, zvanični Brisel pod vodstvom Kallasove zadržao je retoriku usmjerenu isključivo na odgovornost Teherana za domaću represiju, izostavljajući bilo kakvu zvaničnu reakciju na civilne žrtve uzrokovane vanjskim vojnim djelovanjem ili prijetnje uništenjem nacionalnih kapaciteta za obnovu.
Kallas se hvali novim sankcijama protiv iranskih zvaničnika zbog “kršenja ljudskih prava”, dok istovremeno ignoriše seriju eklatantnih ratnih zločina počinjenih protiv te iste države. Pitanje koje visi u zraku, a koje Kallas vješto zaobilazi, jeste: gdje je bila ta ista odlučnost kada je 168 učenica ubijeno u američkim napadima? Gdje je bila osuda “double-tap” udara čija su meta spasilačke ekipe, strategija koja se u svakom drugom kontekstu naziva terorizmom?
Retorika o “budućnosti koja se ne gradi na represiji” zvuči šuplje, gotovo groteskno, u trenutku kada EU nijemo posmatra sistematsko uništavanje civilne infrastrukture Irana, od desalinizacijskih postrojenja do farmaceutskih fabrika. Briselska administracija, pod palicom Kallasove, očigledno smatra da su međunarodno pravo i Povelja UN-a švedski sto sa kojeg se uzima samo ono što odgovara trenutnom geopolitičkom kursu Washingtona.
Tvrdnja da EU “štiti svoje interese” dok se Iran bombardira usred pregovora o diplomatskom rješenju, nije ništa drugo do priznavanje diplomatskog bankrota. Iran je bombardovan nakon što je SAD jednostrano napustio JCPOA (Iranski nuklearni program), a EU pogazila svoja obećanja. Brisel je izgubio pravo da morališe o “odgovornosti”.
Umjesto da djeluje kao stabilizirajući faktor, Kallas je pretvorila evropsku diplomatiju u eho najradikalnijih MAGA jastrebova. Njena nesposobnost da osudi prijetnje Donalda Trumpa o totalnom uništenju i anske nacije ili upotrebu vojnih baza u susjednim zemljama za ilegalne udare, razotkriva ju je kao pasivnog saučesnika u agresiji.
Komentar Kaje Kallas je opasan jer normalizuje dvostruke aršine kao zvaničnu politiku. Ako su škole, putevi i policijske stanice u Iranu legitimne mete, na osnovu čega će EU imati moralno pravo kritikovati bilo kojeg drugog agresora u budućnosti?
Ovo nije samo pitanje Irana; ovo je pitanje integriteta evropskog projekta. Ponižavajuće je gledati kako se institucija, izgrađena na pepelu rata sa zakletvom “nikad više”, danas guši u sopstvenom cinizmu. Kallas nije poslala poruku Teheranu; poslala je poruku svijetu da su evropske vrijednosti na prodaju, a da je cijena apsolutna podložnost sili.
