Krajnja desnica danas više ne djeluje samo kroz parole i političke skupove, nego se sve češće skriva iza muzike, mode, kulinarstva i influenserske kulture. Od veganskih videa s nacističkim simbolima do bendova na top-listama i trendova poput „tradwives“, ekstremističke poruke postaju dio svakodnevice, često neprimjetno. Društvene mreže i umjetna inteligencija ubrzavaju taj proces, pretvarajući kulturu u najopasniji alat normalizacije ekstremizma
U kratkim videosnimcima koji su se prije desetak godina pojavljivali na internetu, dvojica muškaraca s fantomkama na glavi sjeckaju paprike, režu patlidžane i uz kikotanje objašnjavaju osnove veganske kuhinje. Na majicama koje nose istaknuti su nacistički simboli. Serijal pod nazivom „Balaclava Kitchen“, nastao u Njemačkoj, uklonjen je s YouTubea nakon nekoliko mjeseci zbog kršenja pravila platforme. Ipak, ostao je kao upečatljiv primjer načina na koji krajnja desnica koristi kulturu i svakodnevne životne stilove kako bi normalizirala vlastite ideje.
Prema istraživačima, taj fenomen je s razvojem društvenih mreža i digitalnih platformi dosegao novu razinu. „Iskreno, to je zastrašujuće“, kaže Katherine Kondor iz Norveškog centra za studije holokausta i manjina. „Možete se radikalizirati sjedeći na kauču.“ U saradnji s Centrom za istraživanje ekstremizma, Kondor vodi projekt koji obuhvata šest evropskih zemalja i analizira kako krajnja desnica koristi estetiku, od fitness influensera do memova i naljepnica, kako bi širila svoje poruke.
Rezultati istraživanja pokazuju da se ekstremističke ideje sve češće provlače kroz naizgled bezazlene segmente svakodnevice, i online i offline. Od Švedske do Španije, poruke su utkane u muziku, modu, gastronomiju i društvene trendove. U Mađarskoj su, primjerice, pojedini bendovi krajnje desnice dospjeli na top-liste slušanosti. „Šta je normalnije od toga da je neka pjesma u top 40?“, pita Kondor, upozoravajući da takva vidljivost briše granicu između marginalnog i prihvatljivog.
Poseban primjer su tzv. „tradwives“, žene koje na društvenim mrežama promoviraju tradicionalne rodne uloge. Iako broj takvih sadržaja rapidno raste, njihovo porijeklo u krajnje desnim krugovima često je zamagljeno. Ipak, poruke koje prenose, od antifeminizma do nostalgije za idealiziranom prošlošću, i dalje služe ciljevima ekstremne desnice.
Prema Kondor, kultura djeluje kao „ulazna tačka“ u radikalizaciju. Ljudi rijetko pristupaju krajnjoj desnici isključivo zbog ideologije; češće ih privlače subkulture koje je okružuju. „Počnu slušati bend koji im se sviđa, idu na koncerte, upoznaju ljude i proces se postepeno produbljuje“, objašnjava ona. Ponekad su veze između ideologije i kulturnih alata potpuno neočekivane, poput ekstremista u Nizozemskoj koji organiziraju degustacije vina ili čak nude vlastitu dostavu hrane, često bez jasne oznake političke pozadine.
Greta Jasser, istraživačica s Instituta za demokratiju i civilno društvo u Njemačkoj, upozorava da su generativna umjetna inteligencija i ekonomija društvenih mreža dodatno ubrzali ovaj proces. Nekada je kvalitet propagande zavisio od talenata članova pokreta; danas se slike, videozapisi i muzika mogu proizvesti za nekoliko minuta. „Pravila igre su stara, ali je brzina potpuno nova“, kaže Jasser, ističući i problem anonimnosti, sadržaj može dolaziti od botova ili pojedinaca motiviranih isključivo zaradom.
Istraživači se sada suočavaju s pitanjem kako javnosti prenijeti ove nalaze. „Ljude to često šokira“, kaže Kondor. „Ali u trenutku kada krajnja desnica bilježi stabilan rast u gotovo svim segmentima društva, važnije je nego ikad pronaći načine da se taj proces prepozna i ublaži.“ Tekstovi poput ovoga, upozorava ona, možda su samo prvi korak u razumijevanju kako se ekstremizam danas širi – tiho, kroz kulturu, i često neprimjetno.
IZVOR: The Guardian
