One iz arapskog svijeta bile su u potpunosti prekrivene sitnim rumi vitičastim ornamentom i često kaligrafskim ispisima, a što gotovo uopće ne postoji kod bosanskih demirlija, dok su figuralne predstave, a koje možemo vidjeti na perzijskim predmetima, u potpunosti odbačene.

Uz ibrike, demirlije predstavljaju glavnu temu priče o umjetničkoj obradi metala u Bosni i oduvijek su smatrane luksuznim predmetima. Široke metalne kružnice (na kojima se inače objedovalo) davale su mogućnost izrade složenih i transparentnih kompozicija s motivima karakterističnim za bosansko zanatstvo.

Koliko je sve to bilo bogato i originalno pokazuje relativno dobro očuvan opus ovakvih umjetničkih predmeta od kraja 17. do druge polovine 19. stoljeća. Nisu nam se sačuvali stariji primjerci i nepoznanica je u kojoj su mjeri demirlije izrađivane i ranije. Centralno mjesto izrade svakako je bilo Sarajevo, s kojim se nije mogao mjeriti niti jedan drugi grad na Balkanu.

Sačuvane posvete na pojedinim demirlijama, a koje se danas čuvaju u evropskim zbirkama, pokazuju da su bile poklanjane kao luksuzni predmeti i da su kao takve bile cijenjene i prepoznatljive kao bosanski umjetnički produkt. Zbog toga ih stilski trebamo odvojiti od anadolijskog, arapskog ili perzijskog utjecaja, pa ih u tom kontekstu treba i posmatrati.

Izgleda da se ornamentalni svijet bosanskih demirlija razvijao prilično samostalno, iako su utjecaji sa strane bili neminovni. Međutim, ispalo je da su oni ipak bili ograničeni. Pristup kompoziciji pogotovo nije imao veze sa srednjoistočnim produktima, iako su oni bili poznati u našim krajevima.

Demirlije arapskog svijeta bile su u potpunosti prekrivene sitnim rumi vitičastim ornamentom i često kaligrafskim ispisima, a što gotovo uopće ne postoji kod bosanskih demirlija, dok su figuralne predstave, a koje možemo vidjeti na perzijskim predmetima, u potpunosti odbačene. Izgleda da još samo možemo govoriti o anadolijskom utjecaju koji je na početku bio apsorbiran, kasnije redefiniran, a zatim i konačno poništen, te zamijenjen originalnim bosanskim stilom, pogotovo krajem 18. i početkom 19. st.

Glavni motivi bosanske demirlije bili su stilizirani listovi u prepletu, motiv čempresa, ibrik i kuća, odnosno svi oni karakteristični elementi našeg podneblja i kulture življenja. Nevjerovatno koliko je samo motiv čempresa ili stabla imao svojih varijacija, te koliko su naši majstori davali pažnje jednoj takvoj temi. Stilizacija konusne krošnje stabla izvođena je kroz različite kombinacije kružnih oblika i vegetabilnih prepleta. Gradacija i multipliciranje detalja poput lista ili pupoljka u složene shematske oblike i arabeske formiralo je dojmljive likovne strukture, pa tako motiv arhitekture, odnosno kuće, nije ništa drugo negoli samo malo drugačije uobličen nastavak već postignutih shematskih floralnih rješenja.

Minuciozni i veoma maštovit rad naših majstora bez sumnje doveo je do formiranja prepoznatljive estetike demirlija. Ta vrsta dekoracije bila je čist odraz duha bosanskog čovjeka, a možemo je primijetiti i kod ostalih kazandžijskih proizvoda. U našim zbirkama sačuvani su i veoma lijepi metalni sahani i tacne, koje su za razliku od demirlija imale nešto drugačiji likovni repertoar te su bile ukrašene po čitavoj površini s veoma detaljiranom apstraktnom ornamentikom ili u kombinaciji sa stiliziranim lišćem.

Ipak, dolaskom Austro-Ugarske monarhije zapadnjački utjecaj imao je svoj odraz i na kulturu življenja, konkretno uređenje stambenog prostora, pa su niske drvene sofre / sinije s demirlijama i ostalim metalnim posuđem zamijenjene standardnim stolovima s porculanskim posuđem, što je automatski potisnulo ovu vrstu zanatstva.

Kenan Šurković, Islamska umjetnost u BiH, Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Hrvatskoj “Bošnjaci zajedno”, Zagreb, 2024)