Sarajevo je jedan od rijetkih evropskih gradova koji ima svoju rodovnicu, akt osnivanja i svoga utemeljitelja, i tačan datum osnivanja kao urbane cjeline pod istim ovim imenom.
Prijepis vakufname Isa-bega Ishakovića iz 1462. godine, koja je najstariji pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti u Sarajevu, čuva se u JU Historijskom arhivu Sarajevo. Iz prepisa se vidi da je taj dokument ovjeren u sudu mjeseca džumadel-ula 866. godine po Hidžri, što odgovara periodu između 1. februara, zaključno sa 2. martom 1462. godine. Nažalost, na osnovu teksta Vakufname, osim mjeseca kada je ona napisana, nemoguće joj je odrediti tačan datum nastanka.
Uvažavajući historijske činjenice da je na širem prostoru Sarajeva postojao kontinuitet ljudskih naseobina od neolita (mladeg kamenog doba), preko antičkog i srednjovjekovnog perioda historije Bosne i Hercegovine, fomiranje i razvoj grada Sarajeva ipak počinje upravo sredinom 15. stoljeća dolaskom osmanske vlasti na ove prostore. Isa-beg Ishaković ovom vakufnamom, između ostalog, uvakufljava tekiju (zaviju), mlinove na Miljacki, most (koji je stajao u blizini današnjeg Carevog mosta), han sa dućanima, te hamam, koji zajedno predstavljaju nukleus oko kojeg se kasnije formirao grad (Šeher) Sarajevo. Iz teksta Vakufname se može zaključiti da su navedeni objekti (tekija, mlinovi, most, han i hamam) bili izgrađeni prije samog čina uvakufljavanja, tj. predaje na korištenje u svrhe općeg dobra, dakle prije 1. februara 1462. godine – najstarijeg mogućeg datuma pisanja Isa-begove vakufname.
Sarajevo je jedan od rijetkih evropskih gradova koji ima svoju rodovnicu, akt osnivanja i svoga utemeljitelja, i tačan datum osnivanja kao urbane cjeline pod istim ovim imenom.
Je li bilo prije 1462. godine stanovanja i življenja na području današnjeg grada Sarajeva – jeste, imamo prahistorijske nastambe u Butmiru, imamo tragove života u antičkom dobu, pa i taj AquaS na području današnje Ilidže, ali u modernom smislu riječi grad Sarajevo nastaje 1462. godine, to je sasvim nova filozofija življenja u odnosu na srednjovjekovne gradine, gdje smo imali gradine i podgrađa, te naselja oko tih gradina. Levantski tip grada počeo se razvijati s Isa-begovom vakufnamom.
Sarajevo, kakvo danas poznajemo, utemeljeno je 1462. godine kako se bilježi u vakufnami Isa-bega Ishakovića. To potvrđuje i izvor iz 15. stoljeća, koji bilježi da je Isa-beg smatrao teritoriju sela Brodac ‘prikladnom za izgradnju šehera’. Jednostavno rečeno Isa-beg Ishaković je podigao sve svoje zadužbine s jasnim ciljem – da osnuje grad. On nije podizao ove zadužbine slučajno – njegov zadatak, u sklopu šire osmanske politike, bio je upravo osnivanje grada.
