Jedan od najznačajnijih spomenika kasnobizantske umjetnosti u Istanbulu svjedoči o višestoljetnim civilizacijskim i vjerskim promjenama grada koji je bio prijestonica velikih carstava.
Na padini Edirnekapı, s pogledom prema Zlatnom rogu, nalazi se Kariye džamija, jedna od najznačajnijih i najkompleksnijih historijskih građevina u Istanbulu. Iako je danas poznata kao džamija, njena prošlost svjedoči o višeslojnoj historiji grada koji je stoljećima bio prijestonica velikih carstava i susretište različitih kultura, religija i civilizacija.
Kariye je prvobitno bila crkva posvećena Isusu Hristu kao dio manastira Khora iz bizantskog perioda. Naziv „Khora“ na grčkom znači „izvan grada“ ili „u polju“, jer se manastir nalazio izvan prvobitnih gradskih zidina Konstantinopolja. U turskom jeziku taj naziv je vremenom prešao u oblik „kariye“, što u značenju podsjeća na riječ „köy“ – selo. Međutim, riječ „khora“ u unutrašnjim mozaicima ima i mistično značenje, jer se uz imena Isusa i Djevice Marije koristi u simboličkom smislu, označavajući beskonačnost i duhovni svijet koji nadilazi materijalne granice.
Najstariji dijelovi kompleksa datiraju još iz ranog bizantskog perioda, ali je današnja osnova građevine u velikoj mjeri oblikovana u 11. i naročito u 14. stoljeću, kada je visoki bizantski državnik i učenjak Teodor Metohit obnovio i proširio crkvu. Upravo u tom periodu nastaju čuveni mozaici i freske koji se ubrajaju među vrhunce kasnobizantske umjetnosti. Unutrašnjost je gotovo u potpunosti bila prekrivena bogatim scenama iz života Isusa i Djevice Marije, izrađenim u živim bojama i izuzetno sofisticiranoj tehnici.
Nakon osmanskog osvajanja Istanbula 1453. godine, manastir je neko vrijeme ostao prazan, da bi početkom 16. stoljeća, za vrijeme sultana Bajazita II, bio pretvoren u džamiju odlukom velikog vezira Atik Ali-paše. Tada su dodani minaret i mihrab, dok su freske i mozaici uglavnom prekriveni u skladu s islamskom tradicijom.
U 20. stoljeću, 1945. godine, Kariye je pretvorena u muzej, nakon čega su američki stručnjaci započeli opsežnu restauraciju i otkrivanje prekrivenih mozaika i fresaka. Tokom višedecenijskog rada obnovljen je veliki dio umjetničkog naslijeđa, a objekat je otvoren za javnost kao muzejski prostor.
Odlukom turskog Vijeća državne uprave 2019. godine, a potom i predsjedničkom odlukom 2020. godine, Kariye je ponovo dobila status džamije. Nakon četverogodišnje restauracije, 2024. godine ponovno je otvorena za vjernike i posjetioce. Danas je centralni molitveni prostor prekriven tepisima, dok su pojedini mozaici u dijelu za namaz zakriveni zavjesama.
Arhitektonski gledano, Kariye je izuzetno zanimljiva građevina koja nosi tragove različitih epoha. Njena glavna prostorija ima oblik kupolaste strukture oslonjene na četiri snažna stuba, dok su tokom 14. stoljeća dodani vanjski i unutrašnji narteks, kao i bočna kapela. U unutrašnjosti se i danas mogu vidjeti izuzetni primjeri bizantske mramorne dekoracije. Kariye džamija danas predstavlja jedinstven spoj bizantske umjetnosti i osmanske arhitekture, svjedočeći o višestoljetnoj transformaciji Istanbula. Njeni mozaici i freske i dalje se smatraju jednim od najvažnijih umjetničkih dostignuća kasnog Bizanta, dok njena današnja funkcija odražava savremeni vjerski život grada.
Kao i sam Istanbul, i Kariye je slojevita, višeznačna i bogata simbolikom – mjesto gdje se susreću historija, umjetnost i religija.
