Za razliku od seoskih naselja na području općine i kotara Fojnica, kroz koja su prošle četničke kolone a koja pritom nisu bila paljena, Fojnica je gotovo u potpunosti izgorjela. Prema dostupnim izvorima, četnici su 4. maja 1945. godine u Fojnici zapalili 188 kuća, 48 dućana, 368 privrednih objekata (štala i pomoćnih prostorija) te jednu džamiju. U gradu je ostalo nezapaljeno svega nekoliko zgrada.
Prije 80 godina, 4. maja 1945. godine, zapaljena je Čaršijska džamija, poznata i kao Šaban Ahmed-efendijina džamija, zajedno s fojničkom tekijom i brojnim bosanskim kućama koje su nosile duh tradicionalne islamske arhitekture. Prema historijskim izvorima, Fojnica je tada bila gotovo potpuno uništena.
Sačuvana su dva izvještaja i desetak svjedočenja nastalih nedugo nakon ulaska četnika u Fojnicu, koja nam omogućavaju da sagledamo posljedice njihovog prisustva u gradu i okolnim selima. Najranije datirani dokument je izvještaj Općinskog narodnog odbora Fojnica, sačinjen 18. maja 1945. godine – svega četrnaest dana nakon paljenja grada. Također raspolažemo izjavom Mehmeda Salihagića, tadašnjeg predsjednika Općine Fojnica (20. juna 1945.), te izvještajem OZNA-e za Sarajevski okrug od 28. jula 1945. godine, piše Haris Zulum, a prenosi fojnički portal Mahalla.ba. Ova tri dokumenta su, dodaje Zulum, usklađena u detaljima i međusobno se dopunjuju.
Za razliku od seoskih naselja na području općine i kotara Fojnica, kroz koja su prošle četničke kolone a koja pritom nisu bila paljena, Fojnica je gotovo u potpunosti izgorjela. Prema dostupnim izvorima, četnici su 4. maja 1945. godine u Fojnici zapalili 188 kuća, 48 dućana, 368 privrednih objekata (štala i pomoćnih prostorija) te jednu džamiju. U gradu je ostalo nezapaljeno svega nekoliko zgrada.
Ubijeno je pet muškaraca u okolnim selima, dok su dvojica stanovnika Fojnice preminula od posljedica opekotina. Najmanje šest muškaraca je teško pretučeno u gradu. Četnici su u Fojnici i okolnim selima izvršili silovanje nad 23 žene i djevojke.
U Fojnici i selima fojničkog sreza opljačane su stotine grla stoke. Navode se imena 38 sela i zaselaka u kojima su četnici opljačkali i uništili svu hranu, odjeću, obuću i druge korisne predmete. Svi svjedoci i oštećenici navode da su četnici odnosili sve što su mogli ponijeti.
Opljačkano je 81 konj i 17 volova, koji su korišteni za prijevoz ranjenika, municije i ratnog materijala, kao i veći broj krupne i sitne stoke, koja im je služila za ishranu.
Zulum navodi ispovijest jednog stanovnika Fojnice koji je opisao posljedice paljenja grada kroz prizmu lične tragedije. Sve što je njegova porodica stvarala decenijama uništeno je u jednom danu. Njegova izjava slikovito dočarava razmjere katastrofe koja je zadesila stotine fojničkih porodica – svega četiri dana prije završetka rata:
„Čitavu noć sam proveo u šumi, a ujutro sam se vratio kući, gdje sam zatekao sve opljačkano i izgorjelo. Suprugu i djecu sam našao u potoku, kamo su izbjegli. Izgorjele su mi dvije kuće, dvije štale, sav poljoprivredni alat, kompletan namještaj s posteljinom i odjećom, kao i ženin pribor za tkanje.“
Te godine u Fojnici, navodi Zulum, nije rodilo ni voće ni kukuruz, a prodavnica nije bilo, ali je zato bilo dobrih i solidarnosti ispunjenih ljudi. Iako su i sami bili pogođeni ratom, radnici rudnika u Kaknju, borci X divizije i građani iz svih krajeva zemlje pokazali su izvanrednu humanost: prikupljali su pomoć, donirali novac, slali konje, hranu i sve što su mogli.
Ne smijemo zaboraviti destruktivnu ideologiju četničkog pokreta, koja je iza sebe ostavljala pustoš i spaljena ognjišta. Ova priča nas podsjeća na našu prošlost, ali i na to koliko su zajedništvo i ljudskost dragocjeni – posebno u najtežim trenucima.
