U drugom mandatu Donalda Trumpa vjera je postala državna strategija. U Bijeloj kući otvoren je White House Faith Office, ured koji predvodi televizijska propovjednica Paula White-Cain s misijom da „vrati Boga u javni život Amerike“. Iako se predstavlja kao promotor „vjerske slobode“, ovaj ured, upozoravaju analitičari, zapravo institucionalizira evangelički nacionalizam i briše granicu između crkve i države

Donald Trump u svoj je drugi predsjednički mandat ušao odlučan da Ameriku ponovo proglasi „nacijom pod Bogom“. Središnji instrument tog projekta postao je White House Faith Office, „Ured za vjeru“ osnovan samo nekoliko mjeseci nakon pokušaja atentata na njega u Pennsylvaniji. Trump ga je tada opisao kao „zahvalnost Bogu za spašeni život“ i kao potvrdu da je „izabran da vrati Americi njenu vjeru i veličinu“.

Ova nova institucija, koju vodi karizmatična propovjednica Paula White-Cain, stavljena je u srce Bijele kuće. Njen cilj, prema riječima predsjednika, jeste da „vrati religiju u američki javni prostor“. Time se, međutim, otvara pitanje: radi li se o duhovnoj obnovi ili o političkom projektu kojim se hrišćanstvo ponovo uspostavlja kao dominantna ideologija Sjedinjenih Država?

Trumpov Faith Office nije prva institucija te vrste. Još 2001. George W. Bush osnovao je White House Faith-Based and Community Initiatives, s idejom da crkve i vjerske zajednice preuzmu dio socijalnih zadataka države. Taj koncept, poznat kao „konzervativni humanizam“, trebao je dati blag, karitativni ton republikanskoj politici, ali je imao i snažan ideološki podtekst: jačanje judeo-hrišćanskog temelja američkog društva i stvaranje novih republikanskih birača.

Taj model preživio je Busha i nastavio postojati i pod Obamom i Bidenom, premda u umjerenijem, inkluzivnijem obliku. White House Office of Faith-Based and Neighborhood Partnerships kod njih je služio za dijalog između vjerskih i sekularnih organizacija, s naglaskom na borbu protiv siromaštva. Trump, međutim, taj okvir preokreće naglavačke: iz njegovog novog ureda nestaju riječi „partnerstvo“ i „zajednica“. Ostaje samo „vjera“.

Profesor teologije André Gagné s Univerziteta Concordia u Montrealu smatra da taj detalj nije slučajan: „Trump je izbrisao svaku ideju saradnje s nevjerskim institucijama. U središte stavlja isključivo religiju, i to religiju u evangeličkom, fundamentalističkom ključu.“

Ured za vjeru, iako formalno otvoren „svim denominacijama“, u stvarnosti je gotovo isključivo sastavljen od evangelikalnih karizmatika, pokreta koji propovijeda doslovno tumačenje Biblije, iscjeljenja, proročanstva i duhovne borbe protiv „demonskih sila“. U njemu su tek simbolično zastupljeni poneki katolici i pravoslavni Jevreji skloni ultrakonzervativnim tumačenjima.

Na čelu stoji Paula White-Cain, Trumpova dugogodišnja duhovna savjetnica i televizijska propovjednica poznata po ekzorcizmima, „svetim sjemenima“ i prodaji „božanskih blagoslova“ za hiljadu dolara po osobi. Njen teološki okvir je takozvano „evanđelje prosperiteta“, učenje prema kojem materijalno bogatstvo i uspjeh predstavljaju znak Božije naklonosti.

Osim nje, ključnu ulogu ima Jennifer S. Korn, iskusna republikanska strateginja meksičkog porijekla i direktorica Faith Officea. Korn je još u vrijeme Georgea W. Busha vodila ured za hispanske i ženske inicijative, a u Trumpovom timu koordinira odnose sa latino-američkim i vjerskim zajednicama. Obe su članice National Faith Advisory Boarda, konzervativne mreže koja povezuje crkve, političke grupe i medije pod evangeličkim okriljem.

Službeni cilj Faith Officea jeste „zaštita slobode vjere“. No, kako upozorava Julie Ingersoll, profesorica religijskih nauka sa Univerziteta Sjeverne Floride, „ta fraza u trumpističkom kontekstu znači nešto sasvim drugo: ne pravo svih na slobodu, nego pravo kršćana da zadrže društvenu dominaciju“.

Pod tim geslom, ured je osnovao „radnu grupu za iskorjenjivanje antikršćanskih predrasuda“ i „komisiju za vjersku slobodu“. Prema službenim dokumentima Bijele kuće, cilj je „zaštita kršćana od progona“, termin koji se često koristi u ultrakonzervativnim krugovima da bi se opisala navodna represija protiv protivnika pobačaja ili zagovornika „tradicionalnih vrijednosti“.

Paula White-Cain je, gostujući na televiziji Christian Broadcasting Network, isticala primjere poput hapšenja 23 aktivista koji su molili pred klinikom za pobačaje, nazivajući to „duhovnim progonom“. Ingersoll pojašnjava da su ti aktivisti, u stvarnosti, prekršili zakon o zaštiti pacijentica i zonama zabrane protesta. No, Faith Office njihovu kaznu tumači kao napad na vjeru i kao dokaz da je kršćanstvo ugroženo.

U pozadini se vodi mnogo dublja bitka: pokušaj da se ukine Johnsonov amandman iz 1954. godine, koji zabranjuje vjerskim institucijama da direktno podržavaju političke kandidate ako žele zadržati poreske olakšice. Taj amandman decenijama je bio stub odvojenosti Crkve i države.

U julu 2024. dvije teksaške crkve i organizacija National Religious Broadcasters podnijele su tužbu tvrdeći da im amandman krši pravo na slobodu govora. Američka poreska uprava (IRS) je, iznenađujuće, postigla nagodbu kojom im omogućava da u „određenim okolnostima“ izraze političku podršku. Analitičar André Gagné smatra da je upravo Faith Office imao ključnu ulogu u tom procesu: „Ured je postao instrument kojim se institucionalno razara granica između politike i religije.“

Za razliku od prethodnih sličnih institucija, Trumpov Ured za vjeru fizički se nalazi u zapadnom krilu Bijele kuće, svega nekoliko koraka od Ovalnog kabineta. Time je, simbolično i doslovno, smješten u epicentar političke moći. Sociolog Philippe Gonzalez sa Univerziteta u Lausannei upozorava: „Faith Office djeluje kao ideološki filter u svakoj državnoj instituciji. Njegovi predstavnici imaju pristup svim ministarstvima, od zdravstva i obrazovanja do FBI-ja i Ministarstva pravde. Na taj način cijela administracija funkcioniše kao produžetak vjerske agende.“

Iako je riječ o državnoj agenciji, Faith Office nema službenu web-stranicu ni javno dostupne izvještaje. Postoji samo neaktivna internet-adresa, za koju se vjeruje da nije autentična. Takva netransparentnost hrani sumnje da ured djeluje kroz neformalne kanale i međuresorne „radne grupe“. U saradnji s tužiteljicom Pam Bondi, koja vodi grupu za „uklanjanje antikršćanskih predrasuda“, Faith Office koordinira aktivnosti svih ministarstava, uključujući i policijske i pravosudne strukture. Gonzalez upozorava: „To je svojevrsna ideološka policija koja nadzire da li državne institucije rade u skladu s ‘vrijednostima vjere’.“

Većina analitičara povezuje Faith Office s doktrinom dominionizma, teološko-političkim pokretom koji tvrdi da hrišćani imaju „božanski mandat“ da preuzmu kontrolu nad institucijama države, ekonomije i kulture. „U trumpističkoj verziji“, objašnjava Gagné, „to je koncept nacionalnog mesijanizma, ideja da je Amerika izabrana da bude svjetionik Božijeg poretka na Zemlji.“

Paula White-Cain taj program aktivno širi izvan granica SAD-a. Od novembra 2024. vodi evangeličku turneju po afričkim državama, Zambiji, Ruandi, Ugandi i Kongu, predstavljajući Faith Office kao model koji bi i druge vlade trebalo da usvoje. „Amerika će biti svjetionik vjerske slobode za svijet“, rekla je njena zamjenica Jennifer Korn u podcastu Babel Undone, dodajući da već „brojne zemlje razmatraju osnivanje sopstvenih vladinih ureda za vjeru“.

U toj viziji, Bijela kuća postaje „grad na brdu“, metafora preuzeta iz Evanđelja po Mateju, kojom je Ronald Reagan svojevremeno označio američku misiju da bude moralni uzor svijetu. Za Trumpa, to je poziv da se američki izuzetak ponovo utemelji u hrišćanstvu i da se „Božija ruka“ vrati u politiku.

Iako Trumpov Faith Office formalno promoviše „slobodu vjere“, njegova funkcija je šira: on postaje kanal kroz koji se religiozni nacionalizam institucionalizuje u američkoj administraciji. Prema kritičarima, to je najveći prodor crkvenog diskursa u državne strukture još od pedesetih godina, kada je u američki zavjet uveden izraz „under God“.

Pod krinkom „moralnog preporoda“, Trump konsoliduje savez između političke moći i religijskog konzervativizma, koji u savremenoj Americi ima i snažnu izbornu funkciju. U zemlji u kojoj se, prema istraživanju Pew Research Centera, 62 posto stanovnika još uvijek izjašnjava kao kršćani, taj savez može odlučiti predsjedničke izbore.

No, cijena tog jedinstva mogla bi biti visoka. Granica između države i crkve, linija koja je do sada bila garant američke demokratije, postaje sve tanja. Iza vrata zapadnog krila Bijele kuće, Faith Office nije samo ured. On je znak da je Amerika ušla u novo poglavlje svoje političke teologije – ono u kojem Bog i moć ponovo dijele isti kabinet.

IZVOR: Le Monde