Mit o orakulu, onom koji zna šta nas čeka sutra, stoljećima je zaokupljao ljudsku maštu. Nekada su se odgovori tražili u proročanstvima Delfa, danas se, barem prividno, ona nude u digitalnom svijetu umjetne inteligencije. Pitanje je, međutim, da li je to zaista tako i kakve posljedice donosi kada računari počnu predviđati političku i društvenu budućnost

U mitologiji, orakuli su donosili odgovore koji su oblikovali sudbine naroda i pojedinaca. Savremeni ekvivalent takvog proricanja pronalazi se u sofisticiranim AI-modelima, koji na osnovu golemih baza podataka i statističkih obrazaca pokušavaju predvidjeti događaje. Iako današnji chatbotovi poput ChatGPT-a ne nude prave prognoze, oni već sada proizvode iznenađujuće tačne procjene kada se radi o jednostavnijim pitanjima, vremenskoj prognozi, sportskim rezultatima ili vijestima koje se tek trebaju potvrditi.

Ali pravi izazov je predvidjeti događaje globalnog značaja, one koji mijenjaju tok politike i historije. Upravo na tom polju britanski start-up Mantic AI izazvao je veliko iznenađenje.

Mantic AI, kompanija koju je osnovao bivši istraživač iz DeepMinda, učestvovala je na takmičenju Metaculus Cup, međunarodnom nadmetanju u predviđanju budućih događaja. Organizator je platforma Metaculus iz San Francisca, poznata po tome što okuplja amatere i profesionalce koji pokušavaju predvidjeti sve, od ishoda izbora u malim pacifičkim državama do uspjeha holivudskih filmova.

Na posljednjem takmičenju trebalo je odgovoriti na 60 pitanja. Učestvovalo je više od 500 ljudi, ali najveće iznenađenje bilo je to da je Mantic AI zauzeo osmo mjesto. Time je pokazao da mašine, iako formalno ne smiju učestvovati, mogu parirati najboljim ljudskim analitičarima. Još veće iznenađenje je što je AI ostvario 80% rezultata najboljih ljudi, dok se uoči takmičenja procjenjivalo da će dostići tek polovinu.

Za profesionalne „prediktore“ ovo je bio hladan tuš. Ben Shindel, ekspert iz Rand Forecasting Initiative, priznao je da je „čudan osjećaj kada vas mašina pretekne“, jer je donedavno bilo nezamislivo da algoritmi pariraju ljudskom iskustvu.

Ipak, i najuspješnije mašinsko predviđanje ostaje ograničeno. Za razliku od ljudi, AI ne nudi objašnjenje niti transparentan put do procjene. Platforme koje se bave profesionalnim prognozama naplaćuju desetine hiljada dolara upravo zato što nude detaljnu metodologiju. U slučaju algoritama, rezultat je često „crna kutija“.

Uprkos ograničenjima, vojni i sigurnosni analitičari u Sjedinjenim Državama i Evropi ozbiljno posmatraju ove alate. Nathan Manzotti, bivši službenik američkog Ministarstva odbrane, podsjeća da se „predviđanja koriste svuda“. Od ekonomskih procjena, preko policijskih analiza kriminala, do vojnih strategija, alati poput Palantirovih već godinama pomažu institucijama da donose odluke.

Ako AI modeli poput Mantic AI postanu još precizniji, mogli bi preuzeti dio posla od ljudi. Pitanje je samo: da li to želimo? Peter G. Kirchschläger, etičar sa Univerziteta u Lucernu, upozorava da ovdje nije riječ samo o tehnologiji, već i o moći. „Nije transparentno kako modeli dolaze do zaključaka. To znači da nema ni odgovornosti ni mogućnosti da se objasni proces“, kaže on. Prema njegovom mišljenju, postoji rizik da AI kompanije, često privatne i bez demokratske kontrole, dobiju ogromnu moć nad oblikovanjem mišljenja i odluka.

Slično upozorenje dala je i švicarska naučnica Helga Nowotny u knjizi “In AI We Trust”. Ako se previše oslonimo na prognoze, piše ona, možemo zapasti u determinističku viziju svijeta u kojoj ljudi gube slobodu odlučivanja. Podsjetimo se: u grčkim tragedijama proročanstva nisu oslobađala, nego su prikazivala ljudsku nemoć pred sudbinom.

Uspjeh britanske AI u predviđanju geopolitičkih događaja predstavlja prekretnicu. Pokazalo se da mašine mogu parirati ljudima čak i u onim oblastima koje se smatraju „najhumanijim“,procjeni nesigurne i kompleksne budućnosti. No, to otvara i ozbiljna pitanja: hoće li vlade početi donositi odluke na osnovu algoritama? Kako spriječiti manipulacije? I da li ćemo uopće još moći govoriti o slobodnim odlukama, ako „orakuli mašina“ postanu novi autoritet?

Odgovore na ova pitanja tek tražimo. Za sada znamo samo jedno: ljudi su oduvijek tražili načine da zavire u budućnost. Razlika je u tome što danas to čine pomoću kompjutera, a ne svećenika i mitova. I baš kao nekada, i sada ostaje pitanje: koliko smo spremni da vjerujemo onome što čujemo?

IZVOR: Der Standard