Poseban akcenat stavljen je na automobilsku industriju, naročito na električna i hibridna vozila. Da bi automobil uopšte mogao nositi prestižnu oznaku „Made in Europe”, njegova baterija mora biti u potpunosti proizvedena unutar Unije, dok najmanje 70% svih ostalih komponenti mora biti evropskog porijekla

Evropska komisija predstavila je u srijedu dugoočekivani Zakon o industrijskom akceleratoru (IAA), ambicioznu strategiju čiji je cilj jačanje domaće proizvodnje u strateškim sektorima. U trenutku snažnih geopolitičkih turbulencija i sve prisutnijeg globalnog protekcionizma, Brisel je odlučio odgovoriti na kinesku konkurenciju i američke carinske prijetnje favorizovanjem evropskih proizvoda.

Strategija uvodi stroge kriterije za subvencionisanje i javne nabavke. Primjera radi, električni automobili ubuduće će dobijati državne podsticaje samo ako su većinski proizvedeni od evropskih komponenti. Logika je jasna: nakon samita u dvorcu Alden Bielsen, lideri EU su saglasni da se konkurentnost ne može vratiti prepuštanjem tržišta onima koji koriste nerealno visoke državne subvencije.

Trenutni udio industrije u bruto društvenom proizvodu EU iznosi 14,3%, dok je cilj da se taj procenat do 2035. godine podigne na 20%. Da bi se to postiglo, uvode se kvote za korišćenje lokalnih sirovina u infrastrukturi. Projekti će morati sadržavati najmanje 20% čelika s niskim udjelom ugljenika proizvedenog u Evropi, te 25% evropskog aluminija i cementa.

„Kako možemo građanima objasniti da je dekarbonizacija prilika, ako se naše baterije proizvode u Kini? Ko će investirati u naše fabrike ako naši proizvodi trpe zbog nepravednog dampinga?”, poručio je Stéphane Séjourné, potpredsjednik Komisije zadužen za industriju.

Zakon se u ovoj fazi primarno fokusira na tri ključne oblasti koje će uživati status evropske preferencije. To su prije svega energetski intenzivne industrije poput proizvodnje čelika, aluminija i cementa, ali i sektor čistih tehnologija koji obuhvata energiju vjetra, solarne panele, nuklearnu energiju i sisteme za skladištenje baterija.

Poseban akcenat stavljen je na automobilsku industriju, naročito na električna i hibridna vozila. Da bi automobil uopšte mogao nositi prestižnu oznaku „Made in Europe”, njegova baterija mora biti u potpunosti proizvedena unutar Unije, dok najmanje 70% svih ostalih komponenti mora biti evropskog porijekla.

Iako je zakon korak naprijed, kritičari primjećuju da su iz trenutnog prijedloga izostavljeni sektori robotike, vještačke inteligencije i poluprovodnika, što se pripisuje unutrašnjim nesuglasicama unutar Unije.

Brisel naglašava da se EU ne zatvara, već zahtijeva reciprocitet. Definicija „evropskog sadržaja” uključivat će i proizvode iz oko 40 partnerskih zemalja koje poštuju međunarodne trgovinske sporazume s Unijom, poput Kanade, Japana i Velike Britanije.

Međutim, Kina je potpuno isključena iz bilo kakvog javnog finansiranja pod ovim zakonom. Interesantno je da su izvan ovog kruga povlaštenih partnera ostale Indija i Sjedinjene Američke Države. Razlog za isključenje SAD-a leži u njihovim sopstvenim zahtjevima za lokalnu proizvodnju, čime, prema izvorima iz Komisije, „ne tretiraju evropske kompanije na isti način”.

„Evropa neće raditi ništa više od onoga što drugi rade već dugo. Kinesko tržište vam je zabranjeno ako nemate kineskog partnera”, zaključio je Séjourné, podvlačeći da je fokus na mjestu proizvodnje, a ne na nacionalnosti kompanija.