Na primjer, u Istarskoj županiji se čak oko 4.500 osoba još uvijek izjašnjava kao Muslimani. Hipotetski govoreći, da su se i oni izjasnili kao Bošnjaci, tada bi Bošnjaci stekli pravo na jednog člana u predstavničkom tijelu županije tj. na člana u županijskoj skupštini. To je samo primjer koji zorno prikazuje kako ova podjela na Bošnjake i Muslimane pri izjašnjavanju nacionalne pripadnosti utječe na smanjenje broja Bošnjaka u službenim evidencijama Republike Hrvatske, kako Popisu stanovništva tako i Registru birača, a manji broj rezultira i manjim korištenjem prava od strane bošnjačke nacionalne manjine

Nakon dužeg vremena u političkom fokusu našao se jedan od najznačajnijih problema bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, a to je u praksi neriješeno pitanje identitetskog naziva manjine Bošnjak – Musliman. Promjenama Ustava RH iz 2010. samo se oni koji se izjašnjavaju Bošnjacima smatraju i pripadnicima nacionalne manjina ali je i dalje velik broj onih koji se izjašnjavaju kao Muslimani što onda značajno onemogućava i korištenje određenih prava bošnjačke nacionalne manjine.  

Saborski zastupnik Armin Hodžić pokrenuo je ovo pitanje, a Vlada RH je u Operativnim programima za nacionalne manjine za razdoblje 2024.-2028. uvrstila osnivanje  povjerenstva čiji je zadatak provesti medijsku kampanju koja bi adresirala navedena pitanja nacionalnog identiteta Bošnjaka. Cilj ove kampanje je edukacija ( a ne pritisak na slobodu etničkog ili vjerskog izjašnjavanja ) o tome da nacionalnost i vjeroispovijest ne znače isto te da upravo zbog toga što Muslimani više nisu priznata nacionalna manjina, ne mogu ni ostvarivati prava koja su nacionalnim manjinama zajamčena Ustavom RH, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i drugim zakonima.

O tome za portal stina.hr govori Fadila Bahović, državna tajnica u Ministarstvu  pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske

STINA: Uoči prošlogodišnjih dopunskih lokalnih izbora za nacionalne manjine (u listopadu 2025.) gostujući u TV emisiji PRIZMA,  između ostaloga, upozorili ste na problematiku bošnjačke nacionalne manjine odnosno činjenicu da se jedan broj njenih pripadnika i dalje izjašnjava kao Muslimani (koji su od 2010 brisani iz Ustava kao nacionalna manjina), a to im onemogućuje da ostvare svoja manjinska prava (da biraju i budu birani itd.). Tada ste najavili i informativnu kampanju koju je pripremala Vlada RH u okviru Operativnih programa za bošnjačku nacionalnu manjinu a, u svrhu edukacije i prevladavanja ovog značajnog problema bošnjačke nacionalne manjine. Da li je informativna kampanja pripremljena, koji su njeni sadržaji i okviri i kako će se realizirati?

BAHOVIĆ: Prije svega, zahvaljujem na interesu za teme koje su važne za nacionalne manjine, jer mi se čini da nacionalne manjine nisu u dovoljnoj mjeri „vidljive“ u medijskom prostoru, uz iznimku TV emisije „Prizma“. Što se tiče bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, ona je u specifičnom položaju, jer se suočava s problemom podjele na Bošnjake i Muslimane, a ta podjela vuče svoje korijene još iz vremena bivše države, tj. iz desetljećima dugog poistovjećivanja nacionalne pripadnosti (Musliman – piše se velikim početnim slovom „M“) i vjeroispovijesti (musliman – piše se malim početnim slovom „m“).

Ovo pitanje datira još iz 1968. godine, kada je u tadašnjoj Jugoslaviji prvi put dozvoljeno izjašnjavanje „Musliman u smislu nacije“. Bio je to kompromis socijalističkog režima koji nije imao snage priznati povijesno ime Bošnjak, i time je stvorio narod s vjerom, ali bez punog imena tj. nacionalnog identiteta. Biti Musliman i musliman ni tada nije bilo isto, kao što nije ni danas, jer se prvi naziv odnosio na nacionalnu pripadnost, a drugi na vjeroispovijest. Dakle, već i tada je postojao problem što je gotovo isti naziv postojao i za nacionalnu pripadnost i za vjeroispovijest, s jedinom razlikom koja se ogledala u malom ili velikom početnom slovu samog naziva.

Problem je postao još složeniji kada se 2010. godine promijenio Ustav Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav RH) na način da su Muslimani brisani kao nacionalna manjina, a umjesto njih su u Ustav RH uvedeni Bošnjaci. Mišljenja sam da se te prijelomne 2010. godine trebalo napraviti više kako bi se svi oni koji su se do tada izjašnjavali kao Muslimani upoznali s promjenom Ustava RH, upoznali s tim što to za njih znači, koja će prava tom promjenom dobiti, a koja izgubiti… Zapravo, to je bila godina kada je trebalo provesti jaču medijsku kampanju.

No, na žalost, ta je promjena Ustava RH prošla nezapaženo među širom populacijom, mnogi građani za nju nisu znali tako da se i dan danas neki i dalje izjašnjavaju kao Muslimani (pisano velikim početnim slovom).

STINA: Kada je problem osviješten i fokusiran?

BAHOVIĆ: Nitko se ozbiljnije nije bavio ovim pitanjem dugi niz godina. I ne govorimo samo o razdoblju od 2010. godine (kada se dogodila ova promjena Ustava) do danas, dakle o razdoblju od zadnjih 15-16 godina već govorimo o puno duljem razdoblju u kojemu nije bilo gotovo nikakvih aktivnosti po ovom pitanju. 

Ključna promjena dogodila se izborom Armina Hodžića za zastupnika Bošnjaka ( ujedno i zastupnika još četiri nacionalne manjine: albanske , crnogorske , makedonske i slovenske )  u Hrvatskome saboru u proljeće 2024. godine, zahvaljujući kojemu je pitanje nacionalnog identiteta Bošnjaka stavljeno u fokus. Na njegovu je inicijativu – kao jedna od mjera koja treba doprinijeti unaprjeđenju položaja Bošnjaka u Republici Hrvatskoj u Operativnim programima Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje 2024.-2028. uvrštena mjera osnivanja povjerenstva čiji je zadatak provesti medijsku kampanju koja bi adresirala navedena pitanja nacionalnog identiteta Bošnjaka.

Cilj ove kampanje je edukacija o tome da nacionalnost i vjeroispovijest ne znače isto tj. da treba razlikovati nacionalnu pripadnost od vjeroispovijesti, zatim da Muslimani od 2010. godine više nisu nacionalna manjina priznata Ustavom RH već su to Bošnjaci te da upravo zbog toga što Muslimani više nisu priznata nacionalna manjina, ne mogu ni ostvarivati prava koja su nacionalnim manjinama zajamčena Ustavom RH, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i drugim zakonima.

Želim naglasiti da cilj kampanje nije prisiliti bilo koga niti nagovarati bilo koga o tome da li će izjasniti svoju nacionalnu pripadnost i na koji način. Izjašnjavanje nacionalne pripadnosti je pravo i slobodna volja svakog građanina Republike Hrvatske pa ako će se pojedinci i dalje htjeti izjašnjavati kao Muslimani – to je njihovo pravo, ali je važno da takvu odluku temelje na poznavanju svih prethodno navedenih činjenica.

Sada, nakon ovog šireg objašnjenja problema s kojim se suočavaju Bošnjaci u Republici Hrvatskoj kao i razloge za osnivanje Povjerenstva, vraćam se na početno pitanje: sukladno preuzetoj obvezi iz Operativnih programa, Vlada RH je osnovala Povjerenstvo za provedbu Operativnog programa za bošnjačku nacionalnu manjinu, kao tijelo sastavljeno od predstavnika ministarstva, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima žive Bošnjaci/Muslimani, udruga Bošnjaka, saborskog zastupnika te Instituta za istraživanje migracija. I želim ovom prilikom zahvaliti svim članovima Povjerenstva, jer su doista uložili puno truda i entuzijazma i pokazali da razumiju problem s kojim se suočavaju Bošnjaci, a ujedno i želju da se taj problem riješi.

Povjerenstvo je pripremilo medijsku kampanju o ovoj temi, a detalji se mogu vidjeti na mrežnoj stranici: www.izjasnise.hr . Tiskani su i letci koji se dijele na terenu, a teren obilaze terenski koordinatori čija je uloga razgovarati osobno s ciljanom populacijom i upoznati ih s relevantnim činjenicama. Povjerenstvo ima zadatak pratiti i analizirati jesu li poduzete aktivnosti polučile uspjeh ili pak treba mijenjati oblik kampanje.

STINA: Imate li određene pokazatelje u kojoj mjeri ovaj problem otežava poziciju bošnjačke nacionalne manjine? Za koja prava i u kom obimu bošnjačka nacionalna manjina zbog ovog problema ostaje potencijalno i realno zakinuta za ostvarivanje nekih svojih prava?

BAHOVIĆ: Da, naravno. Medijskoj kampanji su prethodile analize podataka i upravo oni pokazuju koliko je ovo pitanje izjašnjavanja Bošnjaka/Muslimana problematično: prema podacima iz Registra birača kojega vodi Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, u Hrvatskoj se 13.147 osoba izjašnjava kao Bošnjak po nacionalnosti, a 23.396 osoba se izjašnjava kao Musliman. 

A kada se gledaju podaci iz zadnjeg Popisa stanovništva iz 2021., tada se 24.131 osoba izjasnila kao Bošnjak. Ako znamo da mnoga prava pripadnika nacionalnih manjina ovise o broju pripadnika nacionalnih manjina tj. njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu, tada je sasvim jasno da što je manji broj pripadnika nacionalnih manjina, u manjoj će mjeri ostvariti i određena prava.

STINA: Imate li možda procjene koliko je ovaj problem uticao na rezultate prošlogodišnjih lokalnih izbora (ili  čak i manjinskih izbora  za vijeća i predstavnike  nacionalnih manjina prije dvije godine) kada je u pitanju  bošnjačka nacionalna manjina?

BAHOVIĆ: Pitanje ove podjele na Bošnjake i Muslimane koja postoji pri izjašnjavanju nacionalne pripadnosti itekako utječe na položaj Bošnjaka, što se vidi i na lokalnim izborima i na izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Primjerice, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisano je pravo nacionalnih manjina na svog predstavnika, ukoliko na području županije živi najmanje 100 pripadnika određene nacionalne manjine.

Pogledajmo sada primjer Koprivničko-križevačke županije u kojoj je prema Popisu stanovništva iz 2021. godine bilo, ako se ne varam, 57 osoba koje su se izjasnile kao Bošnjaci. S druge strane, u istoj je županiji u Registru birača bilo izjašnjeno 116 Muslimana. Hipotetski govoreći, da su se i oni izjasnili kao Bošnjaci u Popisu stanovništva, tada bi broj Bošnjaka bio veći i bio bi ispunjen prethodno naveden zakonski kriterij od 100 pripadnika nacionalne manjine te bi Bošnjaci stekli pravo na svog predstavnika u toj županiji.

Drugi primjer je Istarska županija u kojoj se čak oko 4.500 osoba još uvijek izjašnjava kao Muslimani. Hipotetski govoreći, da su se i oni izjasnili kao Bošnjaci, tada bi Bošnjaci stekli pravo na jednog člana u predstavničkom tijelu županije tj. na člana u županijskoj skupštini. To su samo dva primjera koja zorno prikazuju kako ova podjela na Bošnjake i Muslimane pri izjašnjavanju nacionalne pripadnosti utječe na smanjenje broja Bošnjaka u službenim evidencijama Republike Hrvatske, kako Popisu stanovništva tako i Registru birača, a manji broj rezultira i manjim korištenjem prava od strane bošnjačke nacionalne manjine.

STINA: Da li se problemi javljaju samo kod izbora ili su djelom onemogućena i reducirana i neka druga prava bošnjačke nacionalne manjine?

BAHOVIĆ: Pitanje broja pripadnika nacionalnih manjina nije vezano isključivo uz izbore već utječe na ostvarivanje niza prava. Primjerice, prema članku 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pripadnici nacionalne manjine imaju pravo na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma kojim se služe, ako na području jedinice lokalne samouprave u kojoj žive, dakle, grada ili općine, čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice. Udio pripadnika nacionalne manjine utvrđuje se prema podacima iz službenog Popisa stanovništva.

Dakle, ako je udio Bošnjaka prema zadnjem Popisu stanovništva iz 2021. manji od 1/3 u ukupnom stanovništvu neke općine ili grada, tada Bošnjaci ne mogu ostvariti pravo na uporabu bosanskog jezika u službene svrhe. A jasno je da će taj udio Bošnjaka biti manji što je veći broj onih koji se izjasne kao Muslimani. Također, primijetit ćete da se pri ostvarivanju ovog prava ne uzimaju u obzir podaci iz Registra birača već podaci iz Popisa stanovništva, tako da treba napomenuti da su za ostvarivanje pojedinih prava nacionalnih manjina relevantni podaci iz Popisa stanovništva, a za druga prava su pak relevantni podaci iz Registra birača.

STINA: Kakva je suradnja s bošnjačkim asocijacijama i udrugama u rješavanju ovog problema? Kako oni doprinose njegovom prevladavanju?

BAHOVIĆ: Nastojimo svi udružiti snage i koordinirano djelovati na rješavanju ovog problema, od bošnjačkih udruga, preko lokalnih vijeća i predstavnika pa do našeg saborskog zastupnika Armina Hodžića i Povjerenstva za provedbu Operativnog programa za bošnjačku nacionalnu manjinu, kojim predsjedam. Svi smo fokusirani na ostvarenje zajedničkog cilja, a to je izjašnjavanje Bošnjaka u što većoj mjeri.  U tom smislu je u Zagrebu u listopadu prošle godine održan i jedan veliki skup u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, u zagrebačkom hotelu „Westin“, na kojemu su sudjelovali predstavnici raznih bošnjačkih udruga, asocijacija i svih aktera s ciljem očuvanja nacionalnog identiteta Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

STINA: Imate li uvida kakav je interes u široj bošnjačko-muslimanskoj populaciji da se ovaj problem prevlada?

BAHOVIĆ: To je dobro pitanje, s obzirom da je, općenito govoreći, kod pripadnika nacionalnih manjina prisutan trend asimilacije nasuprot očuvanju nacionalnog identiteta. Međutim, naš je zadatak probuditi interes za pitanje nacionalnog identiteta, iako smo svjesni da je pred nama dugotrajan posao, s obzirom da je pitanje očuvanja nacionalnog identiteta Bošnjaka bilo zanemareno godinama.

STINA: Imate li saznanja ili procjena što je glavni razlog ovog problema? Zbog čega dio bošnjačke manjinske populacije i dalje ostaje privržen starim etničkim nazivima iako su one prije  više od 15 godina Ustavom ukinute?

BAHOVIĆ: Starom, sada već nevažećem nazivu „Musliman“ privrženi su uglavnom stariji ljudi, koji su odrasli i cijeli svoj radni vijek proveli u bivšoj državi i kojima je teško prihvatiti promjene „pod stare dane“, kako oni kažu, što možemo i razumjeti kada su u pitanju stariji ljudi.

Drugi razlog leži jednostavno u neznanju i upravo je to taj dio populacije koju želimo educirati; vjerujemo da značajan broj osoba koje se još uvijek izjašnjavaju kao „Muslimani“ ni ne znaju da ta nacionalnost više ne postoji. Oni isto tako ne znaju da im takvo izjašnjavanje uskraćuje mnoga prava. 

Ovdje posebno želim naglasiti da je Republika Hrvatska primjer države koja je za pripadnike nacionalnih manjine propisala brojna prava: počevši od prava na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine, do prava na kulturnu autonomiju, prava na zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima, prava na sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i brojna druga prava.

Doista bi bila šteta za pripadnike nacionalnih manjina da ne konzumiraju sva ta prava, kada ona već postoje i kada im ona omogućavaju da održe svoju kulturu, jezik, nacionalni identitet. Ali, da bi se ova prava koristila, potrebno je izjasniti se kao pripadnik nacionalne manjine.  Zato je i glavna poruka naše medijske kampanje: IZJASNI SE!

Također, vjerujemo da velik broj ljudi i dalje poistovjećuje nacionalnu pripadnost s vjeroispoviješću, jer misle ako su muslimani po vjeroispovijesti, onda su zasigurno i Muslimani po nacionalnosti, što je potpuno pogrešno. Osoba se po nacionalnosti može izjasniti kao Bošnjak, a po vjeroispovijesti može biti musliman (ali i ne mora). Tako da je veliki posao pred nama svima, a posebno pred Povjerenstvom.

STINA: Realno je pretpostaviti da  među onima koji se izjašnjavaju kao Muslimani dominira starija populacija. Da li je i kako kampanja njima prilagođena i za njih osmišljena?

BAHOVIĆ: Pri osmišljavanju medijske kampanje uzeli smo u obzir i one starije, ali i mlađe. Za starije smo tiskali letke i njih obilaze terenski koordinatori koji im u izravnom kontaktu odgovaraju na pitanja, a za mlađe osobe je napravljena mrežna stranica www.izjasnise.hr na kojoj je prikazano kako se putem sustava e-Građani može vrlo lako, u par klikova promijeniti nacionalnost u Registru birača. Tako da bih rekla da smo mislili na sve dobne skupine.

STINA: Što je s mladima i kako oni pristupaju ovom pitanju? Da li se i kako registriraju da npr. glasaju kao pripadnici svoje nacionalne manjine ?

BAHOVIĆ: Rad s mladima je poseban izazov, jer je asimilacija kod njih prisutna u većoj mjeri nego kod, da tako kažem, zrelije generacije. No, u našoj kampanji su sudjelovali mladi ljudi različitih obrazovnih profila i svjetonazora tako da i putem snimljenih video spotova pokušavamo doprijeti do mladih ljudi, animirati ih na očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta i u tome ćemo biti uporni, jer ako oni ne nastave s očuvanjem nacionalnog identiteta, nestat će i Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

STINA: Od početka ove godine na snazi je Zakon o Središnjem registru stanovništva i taj registar počev od 1.1. 2026. godine faktički zamjenjuje popis stanovništva. Što ta promjena znači, što donosi nacionalnim manjinama?

BAHOVIĆ: Središnji registar stanovništva je u izradi, a temeljna novina koju ovaj Zakon donosi, govoreći iz perspektive nacionalnih manjina, je ta što će ubuduće, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina koja su uvjetovana njihovim udjelom u ukupnom broju stanovništva i brojem pripadnika nacionalnih manjina, biti relevantni podaci iz Središnjeg registra stanovništva, a ne više iz Popisa stanovništva. Podaci iz zadnjeg Popisa stanovništva iz 2021. godine bit će relevantni do 31. prosinca 2033. godine, a nakon tog datuma bit će relevantni podaci iz Središnjeg registra stanovništva.

Ono što je također bitno naglasiti, a što je definirano i samim Zakonom, jeste to da će Središnji registar stanovništva jednokratno preuzeti podatke o nacionalnosti iz Registra birača i to sa stanjem na dan 1. siječnja 2034. Na tome su pri izradi Zakona inzistirale nacionalne manjine, kako ne bi bile dovedene u lošiji položaj prelaskom s Popisa stanovništva na Središnji registar stanovništva, odnosno kako se u službenoj evidenciji relevantnoj za ostvarivanje njihovih prava ne bi smanjio njihov broj tj. udio.

STINA: Uskoro, faktički za malo više od godinu dana čekaju nas novi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Očekujete li neke pozitivne učinke ovih novih rješenja već na tim izborima?

BAHOVIĆ: Očekujem pozitivne rezultate temeljem kampanje koju provodimo. S obzirom da se Popis stanovništva više neće raditi, jer se prelazi na Središnji registar stanovništva, baza podataka tj. službena evidencija u kojoj se  ovoga trena brojke mogu popraviti u korist Bošnjaka je Registar birača. Zato kroz kampanju i pozivamo sve one koji se još uvijek izjašnjavaju kao Muslimani da se educiraju i ako odluče promijeniti svoju nacionalnu pripadnost, to mogu učiniti osobno u upravnom tijelu županije prema mjestu svog prebivališta ili mogu ispuniti obrazac dostupan na našoj mrežnoj stranici www.izjasnise.hr i poslati ga poštom na adresu upravnog tijela u županiji, a adresar svih upravnih tijela u županijama također je dostupan na navedenoj mrežnoj stranici.

STINA: Kako teće početak kampanje i kakva su očekivanja njene realizacije. Kakvu pomoć medija očekujete i da li ste u tom pogledu izvršili neke pripreme?

BAHOVIĆ: Kao što sam prethodno napomenula, kampanja je već u tijeku i pozivam Vaše čitatelje da pogledaju Internet stranicu www.izjasnise.hr na kojoj zainteresirani građani mogu pronaći detaljnije informacije o ovom pitanju važnom za Bošnjake, kao i statističke podatke o broju Bošnjaka i Muslimana prikazane ne samo po županijama već i po gradovima.

Također, u snimljenim su video porukama na vrlo jednostavan način pojašnjena tri načina na koja je moguće provjeriti i eventualno promijeniti nacionalnost u Registru birača, a za taj posao je potrebno svega 10-ak minuta. Uz to, objavljen je obrazac zahtjeva koji ispunjava osoba koja želi promijeniti nacionalnost i želi to učiniti na tradicionalan način tj. slanjem poštom kao i adresar upravnih tijela po županijama kojima se šalje obrazac za promjenu nacionalnosti te kontakt telefoni za eventualna pitanja.

Ovom prilikom želim se, kao predsjednica Povjerenstva, zahvaliti saborskom zastupniku Arminu Hodžiću što je pokrenuo ovu inicijativu i time pokazao koliko mu je stalo do toga da Bošnjaci koji žive i rade u Republici Hrvatskoj očuvaju svoje zajedništvo i nacionalni identitet, a ujedno zahvaliti i Vladi Republike Hrvatske na financijskoj podršci u realizaciji ove kampanje, kao i u prepoznavanju problema s kojima se suočavaju Bošnjaci koji žive u Republici Hrvatskoj i zajedničkim naporima u njihovom rješavanju.

IZVOR: stina.hr