Ćulum se danas samoinicijativno vratio. Jer to što je učinio – napuštanje pozicije u ključnoj državnoj sigurnosnoj agenciji u trenutku napada na ustavni poredak – nije ništa drugo nego saučesništvo. Ćulum je djelovao po nalogu entiteta RS koji otvoreno i organizirano ruši institucije BiH. I umjesto da mu se sudi, on je dočekan kao šef. I to od istih onih kadrova koji bi trebali braniti državu

Direktor SIPA-e, Darko Ćulum, jutros je, ničim izazvan, osim bezobrazlukom i arogancijom, jednostavno ušetao u zgradu Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i sjeo na fotelju iz koje je prije četiri mjeseca sam izašao. I to nije sve. Ćulum se pojavio kao da je upravo završio radni vikend, održao sastanak sa „rukovodiocima“ i otišao kući u službenom Passatu. I to usred državne agencije. Kao civil. Bez ikakvih formalnih ovlaštenja. Bez ijedne prepreke.

I šta je država uradila? Apsolutno ništa.

Ćulum je, po direktnom političkom nalogu iz entiteta RS, 18. marta ove godine podnio ostavku na mjesto direktora SIPA-e i prešao u MUP Republike Srpske. Tada je poziv Milorada Dodika da se svi Srbi povuku iz državnih institucija pratila histerična ofanziva entitetskih institucija protiv ustavnog poretka BiH.

Narodna skupština RS je po Dodikovom naređenju donijela zakon kojim se SIPA-i zabranjuje djelovanje na teritoriji entiteta, što je kasnije privremeno poništio Ustavni sud BiH. A Ćulum? On je poslušno napustio državni organ i stavio se na raspolaganje entitetskom režimu. I samim tim – prešao na drugu stranu.

No, umjesto da mu se to evidentira kao čin odricanja od državne funkcije, a potom i zakonski procesuira, nastaje farsa. Vijeće ministara BiH nikada nije formalno razriješilo Ćuluma, što mu je sada poslužilo kao pravni izgovor da se, bez konkurencije, bez poziva i bez odluke – „vrati na posao“. Sam sebi dao otkaz, sam sebi ga opozvao. I nikom ništa. Jer Tužilaštvo BiH i Sud BiH su odavno zatvorili oči pred ozbiljnim urušavanjem poretka. Na istom mjestu gdje su se krajem aprila mogli suprotstaviti udaru Dodikovog MUP-a na SIPA-u, sada su nijemi svjedoci potpune kapitulacije.

Ćulum se danas samoinicijativno vratio. Jer to što je učinio – napuštanje pozicije u ključnoj državnoj sigurnosnoj agenciji u trenutku napada na ustavni poredak – nije ništa drugo nego saučesništvo. Ćulum je djelovao po nalogu entiteta RS koji otvoreno i organizirano ruši institucije BiH. I umjesto da mu se sudi, on je dočekan kao šef. I to od istih onih kadrova koji bi trebali braniti državu.

Ali, od Ćuluma su gori svi oni koji su mu danas došli na sastanak. Jer nisu digli glas. Nisu pozvali Tužilaštvo. Nisu tražili njegovo hapšenje. Ćuluma se i dalje čuva kao zlatnu rezervu, kao čovjeka sistema – onog entitetskog, koji je silom preuzeo pravo odlučivanja unutar države.

Njegov mandat je formalno istekao u julu 2024. godine. Prošle godine se prijavio za novi mandat, kao da se radi o produženju sezonskog ugovora a ne o funkciji šefa ključne policijske agencije jedne države. Naravno, Vijeće ministara BiH zbog političkih trzavica (čitaj opstrukcija HDZ-a) nikada nije ni razmatralo to pitanje. Ni imenovalo novog direktora. A pozicija zamjenika je upražnjena otkako je Zoran Galić pobjegao od pravosuđa.

Ćulum je sada iskoristio pravnu rupu koju su mu ostavili nesposobni ministri i paralisana državna administracija. Došao je na posao jer mu se može. Jer zna da mu niko ništa neće. Jer zna da Sud i Tužilaštvo BiH više ne predstavljaju ni sjenku pravnog sistema. Jer zna da su političke elite, uključujući Trojku, u potpunom rasulu i da nisu sposobni zaštititi državu.

Ćulum nije problem. Ćulum je simptom. Rak rana. Manifestacija dubokog i opasnog poraza institucija. U ovom slučaju zakazale su sve institucije: Vijeće ministara BiH, Tužilaštvo BiH, Nezavisni odbor, Ured za zakonodavstvo, Pravobranilaštvo. Svi.

Nakon što je Milorad Dodik četvrtog jula ušetao u Sud BiH kao zvijezda, a devetog jula to isto napravili Višković i Stevandić, jasno je da više nema ni pokušaja da se održi iluzija pravde. Slučaj Ćulum je samo tačka na „i“. Ćulum se državi smije u lice iz službenog auta koji mu je omogućila država čije temelje je rušio.  Vijeće ministara BiH mu je to omogućilo. Tužilaštvo BiH ga je zaštitilo. A politički predstavnici Bošnjaka – šutnjom i nesposobnošću – su pristali da učestvuju u toj farsi.