Povjeravam vam Palestinu – dragulj u kruni islamskog svijeta, otkucaj srca svake slobodne osobe na ovom svijetu. Ne zaboravite Gazu i ne zaboravite mene u svojim iskrenim dovama…

Dopisnik Al Jazeere Anas Al Sharif ostavio je snažno svjedočanstvo prije nego što su ga sinoć ubile izraelske snage.

U svojoj posljednjoj poruci, koju je i ranije nagovijestio, Al Sharif je obećao da će biti nepokolebljiv glas svog naroda, čak i pred smrću, povjeravajući svijetu istinu o patnji Gaze i nadu u slobodu.

Oporuka je napisana u aprilu ove godine, a njegov administrativni tim ju je objavio na platformi X nakon njegove smrti.

Prenosimo je u cijelosti:

“Ovo je moja oporuka i moja posljednja poruka. Ako ove riječi dođu do vas, znajte da je Izrael uspio da me ubije i ušutka moj glas.

Prvo, mir, Allahova milost i blagoslov neka su na vas. Allah zna da sam dao svaki trud i svu svoju snagu da budem oslonac i glas svom narodu, otkako sam otvorio oči u sokacima i ulicama izbjegličkog kampa Jabalia. Moja nada bila je da će mi Allah produžiti život kako bih se sa svojom porodicom i voljenima vratio u naš rodni grad, okupirani Asqalan (Al-Majdal). Ali Allahova volja je bila prva, a Njegova odluka konačna.

Proživio sam bol u svim njenim detaljima, okusio patnju i gubitke mnogo puta, ali nikada nisam oklijevao prenijeti istinu onakvu kakva jeste, bez iskrivljavanja ili falsificiranja – kako bi Allah svjedočio protiv onih koji su šutjeli, onih koji su prihvatili naše ubijanje, onih koji su nam oduzimali dah i čija srca nisu ganuli rasuti ostaci naše djece i žena, ne učinivši ništa da zaustave masakr kojem je naš narod izložen već više od godinu i po.

Povjeravam vam Palestinu – dragulj u kruni islamskog svijeta, otkucaj srca svake slobodne osobe na ovom svijetu.

Povjeravam vam njen narod, njenu nevinu i napaćenu djecu koja nikada nisu imala vremena da sanjaju ili žive u sigurnosti i miru. Njihova čista tijela smrskana su pod hiljadama tona izraelskih bombi i raketa, raznesena i razasuta po zidovima.

Pozivam vas da ne dopustite da vas okovi ušutkaju, niti granice zaustave. Budite mostovi ka oslobođenju zemlje i njenog naroda, sve dok sunce dostojanstva i slobode ne svane nad našom ukradenom domovinom.

Povjeravam vam brigu o mojoj porodici. Povjeravam vam moju voljenu kćerku Sham, svjetlo mojih očiju, koju nikada nisam stigao gledati kako odrasta, kao što sam sanjao. Povjeravam vam mog dragog sina Salaha, kojem sam želio biti oslonac i pratnja kroz život sve dok ne ojača da preuzme moj teret i nastavi misiju.

Povjeravam vam moju voljenu majku, čije su me blagoslovljene dove dovele dovde, čije su molitve bile moja tvrđava, a čija mi je svjetlost osvjetljavala put. Molim Allaha da joj podari snagu i nagradi je u moje ime najboljom nagradom.

Povjeravam vam i moju životnu saputnicu, moju voljenu suprugu Umm Salah (Bayan), od koje me rat odvojio mnoge duge dane i mjesece. Ipak, ostala je vjerna našem zavjetu, čvrsta poput stabla masline koje se ne savija – strpljiva, oslonjena na Allaha i spremna da preuzme odgovornost u mojoj odsutnosti svom snagom i vjerom.

Pozivam vas da budete uz njih, da im budete oslonac poslije Allaha Uzvišenog.

Ako umrem, umirem postojan na svojim principima. Svjedočim pred Allahom da sam zadovoljan Njegovom odlukom, siguran u susret s Njim i uvjeren da je ono što je kod Allaha bolje i vječno.

O Allahu, primi me među šehide, oprosti mi prošle i buduće grijehe i učini moju krv svjetlom koje će osvijetliti put slobode mom narodu i mojoj porodici. Oprosti mi ako sam pogriješio i molite se za mene s milošću, jer sam održao svoje obećanje i nikada ga nisam promijenio niti izdao.

Ne zaboravite Gazu… I ne zaboravite mene u svojim iskrenim dovama za oprost i primanje.”