Hrabrost Ahmeda al Ahmeda, koji je razoružao jednog od napadača, pretvorila ga je u simbol jedinstva u Australiji, iako i dalje trpi teške posljedice ranjavanja

Jedne nedjelje, 14. decembra, Ahmed al Ahmed šetao je promenadom uz plažu Bondi tražeći mjesto gdje bi mogao popiti kafu. Bila je to jedna od njegovih uobičajenih šetnji. Iako se sunce već spuštalo prema horizontu, vrućina je i dalje bila teška i ljepljiva. Kada se približio travnatoj površini pored plaže Bondi, gdje su članovi lokalne jevrejske zajednice slavili Hanuku, praznik svjetlosti, shvatio je da nešto nije u redu.

„Čuo sam djecu kako vrište, žene i starce kako plaču“, prisjeća se na početku razgovora za Sunday Times.

Četrdesetčetverogodišnji vlasnik radnje potrčao je prema mjestu odakle su dolazili krici. Na mostu, pedesetak metara dalje, ugledao je čovjeka koji puca na ljude dok su bježali iz paviljona okruženog palmama. Ahmed je potrčao, pognute glave, prema pucnjavi i zaklonio se iza prtljažnika srebrnog automobila. Dok je razmišljao da potrči prema napadaču, još glasniji pucanj natjerao ga je da okrene glavu, drugi napadač bio je svega nekoliko metara ispred njega.

Snimak koji je tog dana obišao svijet, nakon najsmrtonosnijeg terorističkog napada u modernoj historiji Australije, prikazuje Ahmeda u bijeloj majici i farmerkama kako u djeliću sekunde donosi odluku. Kada je drugi napadač spustio pušku da je ponovo napuni, Ahmed je istrčao iz zaklona, skočio mu na leđa i u nekoliko sekundi uspio da mu istrgne oružje iz ruku.

U prvom intervjuu za novine nakon napada, koji je dao putem videopoziva iz predgrađa Sutherland u južnom Sydneyju, Ahmed kaže da nije imao vremena razmišljati.

Nije razmišljao o napadaču niti o opasnosti u kojoj se nalazi. Nije pomislio ni na to da bi mogao poginuti, da bi njegove kćerke Sofia (6) i Claudia (3) mogle ostati bez oca, niti da bi njegova supruga Alsu mogla ostati udovica.

„Nisam mogao podnijeti da slušam ljude kako vrište“, kaže. „Samo sam potrčao da ga spriječim da ubija nevine ljude. Nisam mogao vjerovati da se to dešava, bio sam u šoku.“

Ahmed kaže da ga je na intervenciju natjerala njegova „ljudskost“.

„To je došlo iz mog srca kao ljudskog bića, da dam svoju krv kako bih spasio nevine ljude“, kaže. „Nisam znao ko su ti teroristi. Samo sam ustao kao čovjek koji voli sve ljude.“

Na snimku se vidi kako, pod krošnjom palme, držeći oduzeto oružje, upozorava napadača Sajida Akrama, vidno potresen i drhteći. Neki su kasnije govorili da bi na njegovom mjestu pucali i ubili napadača u samoodbrani. Ahmed to nije učinio. Spustio je pušku naslonjenu na drvo i nedugo zatim drugi napadač, koji je bio na uzvišenju iznad paviljona, pogodio ga je s pet hitaca.

Sirijski biznismen, koji se u Australiju preselio 2006. godine, a državljanstvo dobio 2020., ubrzo je proglašen herojem. Australijski premijer Anthony Albanese pohvalio ga je zbog „spašavanja bezbroj života“. Lokalni biznis pokrenuo je humanitarnu akciju u znak zahvalnosti koja je u samo četiri dana prikupila 2,5 miliona australskih dolara, uz više od 43.000 donacija. Njegove komšije govorile su da njegovi postupci predstavljaju „suštinu australijskog duha“.

Istovremeno, Australija se suočava s rastućim društvenim podjelama i pitanjem je li taj „australijski duh“ ugrožen. Jevrejska zajednica upozoravala je na porast antisemitizma još od 7. oktobra 2023., kada je u napadu Hamasa na Izrael ubijeno više od 1.200 ljudi, što je pokrenulo rat u kojem su desetine hiljada Palestinaca poginule u Gazi.

Izvršno vijeće australskih Jevreja navodi da je broj antisemitskih incidenata u zemlji gotovo pet puta veći nego ranije, s prosječnih 342 godišnje u prethodnoj deceniji na 1.654 prošle godine. Uz hiljade prijetnji koje nikada nisu dospjele u vijesti, zabilježeni su i ozbiljni napadi: od bacanja zapaljivih naprava na dječji vrtić do napada na bivši dom predsjednika tog vijeća.

Vlada je zbog toga pokrenula kraljevsku komisiju, nacionalnu istragu koja treba ispitati moguće propuste u sigurnosnom sistemu i stanje društvene kohezije u zemlji.

U takvoj atmosferi Ahmed je postao simbol jedinstva: australski musliman koji je rizikovao život kako bi spasio australske Jevreje.

Razgovaramo dva dana nakon što je 24-godišnji Naveed Akram, osumnjičen da je pucao na Ahmeda i dio od 15 ubijenih ljudi, prvi put izveden pred sud. Protiv njega je podignuto 59 optužbi, uključujući ubistvo i terorizam. Sajid Akram, njegov otac, ubijen je u razmjeni vatre s policijom tokom napada.

Ahmed je rođen u selu al-Nayrab blizu Idliba u Siriji. Sa 18 godina bio je mobiliziran u obaveznu vojnu službu, ali je raspoređen u civilnu policiju kao vozač, pa nije rukovao oružjem. Kasnije je radio u autosalonima u Dubaiju, prije nego što je kao turista posjetio Australiju, gdje je tada živio njegov rođak.

Zemlja mu se odmah dopala, priroda i ljudi. Zato se 2006. trajno preselio. U predgrađu Sutherland, dvadesetak milja od Bondija, otvorio je radnju s duhanom i poklonima. „Dvadeset godina živim kao u raju, to je za mene Australija i Bondi“, kaže. Napad, dodaje, nije bio slika zemlje kakvu poznaje. „Za 20 godina nikada nisam vidio nešto slično.“

Kaže da u Australiji nikada nije doživio rasizam. Njegov engleski nije bio savršen, moguće je da neke uvrede nije ni razumio, ali zemlju i dalje smatra pravednom. „Nisam vidio diskriminaciju“, kaže. „Australija mi je dala nadu. Kada sam dobio državljanstvo rekao sam sebi da moram nešto vratiti ovoj zemlji.“

Međutim, njegova hrabrost imala je visoku cijenu. Ruke više ne može koristiti kao prije. Dva metka još su u njegovom lijevom ramenu, oštetivši živce toliko da dva mjeseca kasnije još uvijek jedva pomjera prste. Ironijom sudbine, prošle godine je tri mjeseca nosio remen za ruku nakon operacije rotatorne manžetne. „Moja lijeva ruka već je bila slabija za borbu“, kaže. „Ali tada sam shvatio da je to bila poruka od Boga da pomognem ljudima.“

Dane sada provodi pokušavajući ponovo pokrenuti ruku. Ljekari su mu dali malu mekanu lopticu za vježbe kojom pokušava zatvoriti šaku. Mišići nadlaktice i dalje su ozbiljno oštećeni, a pokretljivost je vrlo ograničena.

Ipak, osjet u prstima još postoji, može osjetiti dodir ili površinu – što mu daje nadu da bi jednog dana ponovo mogao koristiti ruku.

Fizička bol često je iscrpljujuća. „Ne mogu spavati više od dva sata. Sretan sam ako skupim tri sata sna“, kaže. Uzima snažne lijekove protiv bolova svakih nekoliko sati i još uvijek ne može voditi kćerke u školu niti raditi.

Kada govori o mogućnosti da mu se pokret nikada ne vrati, glas mu postaje tiši. Ali kaže da ga noću ne progone sjećanja na pucnjavu. „Brine me hoću li izgubiti pokret u prstima, ali mentalno sam dobro“, kaže. „Za mene je to bilo spašavanje života. Ponosan sam na ono što sam učinio.“ Kada je njegova supruga stigla u bolnicu, snimak na kojem razoružava napadača već je bio viralan. Znala je da je ranjen, ali ga još nije čula. „Rekla mi je da je odmah znala da sam to ja na snimku jer ko bi drugi to uradio?“, prisjeća se uz osmijeh.

Dok je ležao u bolničkom krevetu, predstavnik vlade Novog Južnog Walesa donio mu je buket ljubičastog australskog cvijeća po nalogu kralja Charlesa, šefa države. Njegova starija kćerka Sofia već je znala šta se dogodilo, učiteljica joj je rekla: „Tvoj tata je heroj.“ Ahmed se smije dok prepričava kako je djevojčica reagovala: „Pitala me: ‘Tata, zašto nisi oduzeo pušku i onom drugom na mostu?’“

Uprkos savjetima ljekara da miruje, nedugo nakon izlaska iz bolnice pojavio se na stadionu Sydney Cricket Ground tokom finalne utakmice serije Ashes. Stadion je tada održao minutu šutnje za žrtve napada.

Nedugo zatim otputovao je u Sjedinjene Države na poziv organizacije Chabad iz New Yorka, gdje je bio gost na nekoliko događaja. U Washingtonu ga je primio predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson, razgovarao je s gradonačelnikom New Yorka Zohranom Mamdanijem i rukovao se s demokratskim liderom u Senatu Chuckom Schumerom.

Iako nerado govori o religiji, Ahmed je postao jedno od prepoznatljivih lica muslimanske zajednice u Australiji, koja se i sama suočava s porastom mržnje.

U automobilima napadača policija je pronašla zastave s obilježjima Islamske države. Nakon napada Hamasa 7. oktobra i rata u Gazi, zapadne zemlje bilježe rast diskriminacije prema muslimanima. Prema organizaciji Islamophobia Register Australia, prijave islamofobije porasle su za 740 posto od napada u Bondiju.

Ahmed odlučno odbacuje povezivanje napadača s islamom. „To su zli ljudi“, kaže.
„Kao musliman znam da to nema veze s mojom vjerom. U našoj vjeri spasiti jedan život isto je kao spasiti cijelo čovječanstvo. Zato sam potrčao da spasim nevine ljude.“

Prije napada poznavao je neke članove jevrejske zajednice koji su dolazili u njegovu radnju. Danas redovno prisustvuje komemoracijama za žrtve, uključujući nacionalni dan žalosti u Operi u Sydneyju. „Stojimo jedni uz druge, kao porodica“, kaže. Ipak, osjeća i žal što nije mogao spasiti više ljudi. U napadu je ubijeno 15, a više od 40 ranjeno. Humanitarna akcija koja je prikupila milione potpuno ga je iznenadila. „Neću baš postati Elon Musk ili Bill Gates“, šali se, ali kaže da će dio novca potrošiti na liječenje kako bi „oživio ruku“. Razmišlja i o putovanju, možda u Veliku Britaniju gdje ima porodicu u Liverpoolu.

Nedavno je s prijateljima i porodicom obilježio ramazan u sirijskom restoranu koji ih je pozvao na večeru u znak zahvalnosti, uz prženi kibbeh i slatku knafeh. Dva mjeseca nakon dana kada je krenuo po kafu, a završio boreći se za živote drugih, Ahmed još uvijek razmišlja šta dalje. „Još nisam popio tu kafu“, kaže.

Vlasnik prostora u kojem je bila njegova radnja dao mu je mjesec dana besplatnog najma kada je saznao šta se dogodilo, ali Ahmed je prošle sedmice prodao dućan i zatvorio jedno poglavlje života. U budućnost ipak gleda optimistično. „Kod nas u zemlji postoji izreka: osjećaj se dobro i budućnost će biti dobra“, kaže. Zbog toga, dodaje, ne brine previše ni za budućnost svojih kćerki, djevojčica koje odrastaju u društvu koje se suočava s podjelama. „Moramo svi raditi zajedno kako bismo stvorili bolju budućnost za mlađe generacije“, kaže. „Moramo se ponovo vratiti tome da budemo porodica u Australiji.“

IZVOR: The Sunday Times