Ukrajinske snage sve češće zarobljavaju vojnike afričkog porijekla, od kojih su mnogi regrutirani prisilno ili prevarom. Posjedovanje ruskog pasoša obeshrabruje njihove matične zemlje da zahtijevaju njihovo oslobađanje

Pod kodnim imenom „Zirka“, borbena je bolničarka u Legiji slobode za Rusiju, ruskoj opozicionoj jedinici koja se bori na strani Ukrajine. Prije nekoliko dana, ova četrdesetogodišnja žena liječila je Nigerijca Oluwagbemilekea Kehindea, plaćenika u službi Moskve. Ne gaji nikakvu simpatiju prema njemu, ali je zarobljen od strane svojih saboraca u sektoru Zaporižja i, u skladu sa zakonima ratovanja, bilo mu je potrebno pružiti pomoć.

„Bio je teško povrijeđen i iscrpljen“, govori Zirka za El País, „zavoji su bili jako prljavi i bilo je infekcija“. Imao je rupu na potiljku od gelera. Bolničarka pojašnjava: „Ranjen je u napadu ruskih dronova, njihovih vlastitih, nakon što je već bio zarobljen.“ Kehinde je ranjen već u svojoj prvoj misiji. Znao je malo ili ništa o borbi. U Rusiju je došao prije četiri godine radi studija, ali rat mu je promijenio život iz temelja.

Šema regrutacije izgleda ovako: ruski agenti obmanjuju ili prisiljavaju strance da rade za vojsku daleko od linije fronta; obuka se odvija u Rostovu, još uvijek unutar Rusije, a zatim se vojni trening završava u okupiranoj ukrajinskoj regiji Lugansk. Sve to za oko 2.000 eura mjesečno i ruski pasoš. U samo nekoliko sedmica, mamac koji ih je naveo da potpišu ugovor pretvara se u noćnu moru: regruti postaju pješadija u bici u kojoj stotine muškaraca ginu u masovnim jurišima.

U ovom vodu sada se nalazi na stotine afričkih državljana koji, nakon što ih ukrajinska vojska zarobi, ostaju zarobljeni u pravnom i diplomatskom limbu: ni zemlja iz koje dolaze, niti njihova nova država, Rusija, ne žele da ih preuzmu. Kehinde je jedan od njih.

Slike i informacije koje je ovaj Nigerijac dijelio na društvenim mrežama posljednjih godina prikazuju nasmijanog mladića s visokom stručnom spremom i iskustvom u urbanom planiranju u svojoj zemlji. Još 2021. godine odlučio je da upiše master studije na Visokoj ekonomskoj školi u Moskvi. U septembru te godine počinje njegova ruska avantura. Do početka velike invazije na Ukrajinu ostalo je još pet mjeseci.

Petog jula ukrajinska vojna obavještajna služba (GUR) objavila je da je Kehinde zarobljen. Bio je dio ruskog streljačkog puka. „Imam sreće što sam živ“, govori Nigerijac u videu koji je objavio GUR. Na snimku se vidi kako ga ispituju dok mu Zirka nudi vodu i daje injekciju protiv bolova. On kaže da mu je ponuđen „lak novac“ na „sigurnoj“ poziciji; da je radio kao prevodilac za druge strane vojnike s ruskog na engleski, ali je završio kao topovsko meso na prvim linijama.

Zirka otkriva još detalja: Kehinde je uhapšen u Moskvi zbog prekršaja vezanih za drogu i pušten uz uslov da se prijavi u vojsku. Šema regrutacije koja se ponavlja. Na isti način je Zambijac Lemekhani Nathan Nyirenda, jedan od prvih Afrikanaca koji su poginuli na ukrajinskom frontu, završio boreći se na ruskoj strani. „Mislio je da će samo biti prevodilac“, kaže Zirka o Kehindeu. Umjesto toga, poslan je u gotovo samoubilačku jurišnu misiju. Ljekarka ponavlja kako ga je vidjela kako plače nakon što mu je pružila pomoć.

GUR nije želio dati tačne podatke o broju Afrikanaca koje su ukrajinske jedinice zarobile. Nezavisna ruska publikacija The Insider prošle godine je procijenila da je oko 600 ruskih plaćenika stiglo iz Afrike. Prema obavještajnim zapisima, pored Nigerije, zarobljenici dolaze i iz sljedećih zemalja: Kamerun, Gana, Senegal, Togo, Uganda, Ruanda, Burundi, Kongo i Zimbabve.

Obavještajne službe su još prije godinu dana upozoravale na porast regrutacije Afrikanaca. „Povećanje mobilizacionog potencijala može biti povezano sa širenjem vojne prisutnosti Rusije u Africi putem njenog Ministarstva odbrane“, primjećuje ukrajinski analitičar Vitalij Petriv. To potvrđuje da je Rusija ostavila ovaj kanal za regrutaciju širom otvoren, uprkos padu plaćeničke grupe Wagner, prvog velikog regrutera Afrikanaca tokom rata.

Slučaj sličan Kehindeovom prijavila je Azovska brigada četvrtog juna. Njegovo ime je Malick Diop, rođen u Senegalu. Otputovao je u grad Nižnji Novgorod, na obalama Volge, da studira pravo. Tamo je proveo dvije godine, sve dok ga dobra ponuda za posao perača suđa nije privukla. Diop u snimku koji je objavila ta jedinica tvrdi da mu je obećan posao „u gradu“ i da je mislio da je sigurna stvar. „Shvatio sam da je rat kad sam vidio leševe“, kaže. Diop ipak priznaje da je u Nižnjem Novgorodu svakodnevno viđao ruske oglase za regrutaciju.

Porast regrutacije dovodi do povećanog broja zarobljenih plaćenika afričkog porijekla. To se događa usred ljetne ofanzive na jugu i istoku Ukrajine, tokom koje Rusija koristi sve više pješadije u masovnim jurišima – koje se na frontu nazivaju „napadi živim mesom“. Po zarobljavanju, plaćenici postaju ratni zarobljenici, a time i kandidati za razmjenu – Ukrajina i Rusija su do sada razmijenile gotovo 6.000 zarobljenika sa svake strane. Problem je u tome što niko ne traži afričke zarobljenike nazad.

Prema evidenciji ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova, jedino je Togo pokazao zabrinutost za svoje zarobljene državljane. Izvori iz ovog ministarstva tvrde da formalna prijava u rusku vojsku i posjedovanje ruskog pasoša objašnjavaju nedostatak interesa za njihovo oslobađanje.

Kamerunci Metugena Unana Jean Pafe i Anatole Frank uhapšeni su u junu u sektoru Siversk, u oblasti Donjeck. Prema ispitivanju snimljenom dron-jedinicom koja je učestvovala u operaciji, Jean Pafe je stigao u Moskvu prošlog marta da bi radio u fabrici šampona. Nekoliko osoba ga je čekalo na aerodromu. Oduzeli su mu pasoš i zatvorili ga u sobu. Tu je, prema njegovim riječima, počela njegova golgota, sve dok nije potpisao ugovor s ruskom vojskom. Obećano mu je oko 11.000 eura.

Sličan iznos ponuđen je i Franku, koji sada hoda uz pomoć štaka zbog povreda zadobijenih u napadu dronom. U Moskvu je stigao u augustu 2024. Prema njegovom kazivanju, putovao je zbog stomatološkog tretmana. Imao je povratnu kartu, ali je, poput svog sunarodnjaka, bio prisiljen da se prijavi u vojsku. Uz olakšanje priča kako je vojna komanda ipak omogućila da izbjegne borbene zadatke sedam mjeseci. „Nikad nisam ubio nikoga“, kaže. Jean Pafe, koji sjedi pored njega, tvrdi isto.

Svjedočenja ova dva muškarca ukazuju na prisilnu regrutaciju, ali mnogi drugi u Kamerunu posljednjih godina su svoj put u rat preduzeli dobrovoljno. Takav je slučaj s desetinama kamerunskih vojnika koji su dezertirali kako bi otputovali u Moskvu, gdje zarađuju deset puta više nego kod kuće. Toliki je uticaj toga da je Ministarstvo odbrane izdalo naredbu kojom zabranjuje vojnicima napuštanje zemlje. Prema lokalnom novinaru Nzuiju Mantu, oko 80 Kamerunaca je poginulo boreći se u Ukrajini na strani ruske vojske.

IZVOR: El Pais