Islamolog Abdel-Hakim Ourghi, profesor islamske teologije u Freiburgu i jedan od najglasnijih zagovornika „liberalnog islama“ u Evropi, smatra da hidžab u zapadnim društvima više govori o moći, pritisku i identitetu nego o religiji. U razgovoru za austrijski Standard, povodom konferencije Muslimanskog foruma Austrije, analizira trendove re-islamizacije, paralelne strukture unutar zajednica i izazove s kojima se susreću mladi muslimani u Evropi

Na skupu Muslimanskog foruma Austrije u Beču ponovo se otvara rasprava o ulozi odijevanja u islamu. Hidžab, nikab, abaja i burka više se ne tretira samo kao vjerske simbole, nego i kao elemente identitetske politike, društvene kontrole ili modne industrije. Među učesnicima je i Abdel-Hakim Ourghi, teolog koji posljednjih godina snažno zagovara ideju „evropskog“, „liberalnog“ islama.

Ourghi tvrdi da hidžab nije religijska obaveza i da to jasno pokazuje uvid u izvorne tekstove. Po njegovom tumačenju, propisano je skromno oblačenje, ali ne konkretna forma pokrivanja glave. Podsjeća da žene iz Poslanikove kuće nisu nosile maramu u današnjem smislu, već lagani šal kojim su se razlikovale od robinja, što je imalo klasnu, a ne teološku funkciju. Danas, međutim, pokrivanje u mnogim zapadnim sredinama postaje marker identiteta, vidljivo obilježje pripadnosti zajednici, ali i prostor kontrole nad ženskim tijelom.

U islamskim zemljama, dodaje, sve je više otpora obaveznom pokrivanju. Iran je najdrastičniji primjer hrabrosti žena koje riskiraju život da bi odbacile prisilu. Ta dinamika, smatra on, pokazuje da se ne radi o slobodnom izboru, nego o normi koju održavaju religijski autoriteti, patrijarhalne strukture i društvena očekivanja. Stoga ga posebno zabrinjava činjenica da pojedine zajednice na Zapadu reprodukuju iste obrasce iz zemalja porijekla, iako su emigrirale upravo u potrazi za slobodom.

U tom kontekstu vidi i sve češće pokrivanje djevojčica u muslimanskim porodicama u Evropi. Za njega, ideja da dijete od devet ili deset godina može donijeti „slobodnu odluku“ jednostavno nije uvjerljiva. Umjesto religijskog uvjerenja, tu vidi unutrašnji pritisak zajednice i strah porodica od osude društva.

Ourghi podržava planirano austrijsko zakonsko rješenje koje bi zabranilo hidžab djevojčicama do 14. godine. Smatra da je zadatak evropskih društava da maloljetnice zaštite od pritiska i da im omoguće da u pubertetu istražuju sebe bez unaprijed nametnutih pravila. Upozorava da se, bez jasnih intervencija, stvaraju zatvorena religijska okruženja u kojima norme halal–haram sistema počinju određivati svakodnevni život: od rukovanja, preko miješanih školskih aktivnosti, do odabira odjeće.

Jedna od najvećih prepreka reformi, kaže, dolazi od konzervativnih islamskih organizacija u Evropi, poput turskog DİTİB-a ili Islamske zajednice u Austriji (IGGÖ). On smatra da državne institucije u Njemačkoj i Austriji ove organizacije doživljavaju kao legitimne i jedine sagovornike, iako često zastupaju teološke stavove koji nisu kompatibilni s evropskim vrijednostima. Ti savezi, tvrdi, otežavaju integraciju jer insistiraju na povezanosti s državama porijekla, te potiču osjećaj odvojenosti ili nadmoći u odnosu na društvo u kojem žive.

Zbog toga je uvjeren da države trebaju preispitati saradnju s konzervativnim islamskim organizacijama. Upozorava da se, pod izgovorom zaštite religijskih prava, ponekad vodi „juristički džihad“, pravna borba čiji je cilj da se izbjegnu zakoni sekularne države i ojačaju paralelne norme unutar zajednice. Primjer za to je, kaže, i odluka Ustavnog suda Austrije iz 2020. godine, koja je ukinula zabranu hidžaba u osnovnim školama nakon tužbe IGGÖ-a.

Istovremeno, Ourghi odbija optužbe da je kritika hidžaba izraz islamofobije. Priznaje da u Evropi postoji realna islamofobija, posebno na krajnjoj desnici, ali smatra pogrešnim i manipulativnim sve kritičke glasove nazivati mrziteljima islama. To, tvrdi, zatvara prostor za otvorenu debatu i jača radikalne interpretacije koje se predstavljaju kao jedine autentične.

U svom radu u Freiburgu susreće se sa studenticama koje se nakon raspusta vraćaju pokrivene, ali i s mladim muškarcima koji vrše pritisak na sestre i vršnjakinje. Njih, kaže, ne vidi kao agresore, nego kao produženu ruku društvenih obrazaca u kojima su odrasli. Važno mu je naglasiti da islam nema svešteničku strukturu i da niko ne može biti „moralna policija“ u ime religije. Odnos prema Bogu, kaže, pripada individualnoj sferi i mora se živjeti u slobodi.

Uprkos porastu političkog islama u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Belgiji, Ourghi ostaje optimista. Vjeruje da među muslimanima u Evropi postoji velika, ali tiha većina koja želi moderni, liberalni islam, slobodu izbora i kritičko promišljanje tradicije. Njegov je cilj upravo takve ljude ohrabriti da se više ne povlače pred glasnim konzervativnim manjinama.

„Evropski islam“, zaključuje, „ne može biti retrogradan. Mora biti usklađen s Ustavom, ravnopravnošću i kulturom slobode.“ A hidžab, kaže, nikako ne smije postati prepreka tim vrijednostima, niti simbol koji određuje sudbinu djevojčica prije nego što su uopće dobile priliku da same odluče.

IZVOR: Standard