Već 1970. godine u Parizu proglašen je najboljim golmanom svijeta, kada je Jugoslavija osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu. Dvije godine kasnije uslijedio je najveći reprezentativni trijumf, zlato na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine, a potom i nova bronza sa Svjetskog prvenstva 1974. u Berlinu.

Abas Arslanagić ime je koje se neizbrisivo upisalo u historiju bosanskohercegovačkog, hrvatskog, jugoslavenskog rukometa i svjetskog rukometa. Njegov put od mladog golmana lokalnog kluba do olimpijskog šampiona, cijenjenog trenera i autora tri stručne knjige svjedoči o izuzetnoj posvećenosti sportu i obrazovanju generacija rukometaša.

Rođen je 1944. godine u Derventi, a rukometom se počeo baviti u RK Partizan iz Dervente, a nakon preseljenja u Beograd i kratkog perioda u tamošnjem Partizanu, 1963. godine prelazi u RK Borac Banja Luka, klub u kojem je ostvario najveće uspjehe. Upravo je s Borcem u periodu 1972–1975 dominirao jugoslavenskom scenom, osvajajući četiri prvenstva i četiri kupa, dok je kruna karijere stigla 1976. godine kada je Borac postao prvak Evrope osvajanjem Kupa šampiona.

Na međunarodnoj sceni, Arslanagić je briljirao kao golman jugoslavenske reprezentacije. Već 1970. godine u Parizu proglašen je najboljim golmanom svijeta, kada je Jugoslavija osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu. Dvije godine kasnije uslijedio je najveći reprezentativni trijumf, zlato na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine, a potom i nova bronza sa Svjetskog prvenstva 1974. u Berlinu. Nastupio je 125 puta za reprezentaciju i ostavio dubok trag u sportu koji je tada tek sticao globalnu popularnost.

Trenerski posao započeo je još dok je bio aktivan igrač, a nakon završetka igračke karijere posvetio mu se u potpunosti. Radio je s juniorskim i seniorskim timovima, kako u Borcu, tako i u brojnim drugim klubovima širom bivše Jugoslavije i Evrope.

Arslanagić je bio trener juniorske reprezentacije Jugoslavije koja je 1981. godine osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u Portugalu, a četiri godine kasnije bio je dio stručnog štaba koji je seniorsku reprezentaciju odveo do titule svjetskog prvaka u Zürichu. Kao selektor vodio je Jugoslaviju do bronze na Olimpijskim igrama u Seulu 1988, a kasnije je bio i na čelu reprezentacija Hrvatske, Katara te Bosne i Hercegovine.

Njegov trenerski rad obilježila je stručnost, inovativnost i posebna posvećenost golmanima, koje je smatrao ključnom karikom svakog uspješnog tima.

Pored igračkih i trenerskih dostignuća, Arslanagić je ostavio i značajan pisani trag. Objavio je tri knjige posvećene rukometu: „Na rukometnom golu“ (1979), „Rukomet – Priručnik za trenere, golmane i igrače“ (1997) i „Rukometni golman – Najvažnija karika uspjeha“ (2013). Njegove publikacije predstavljaju vrijedan priručnik i inspiraciju mnogim generacijama sportista i trenera.