U reakciji na nedavne zakonodavne inicijative slovenačke vlade i rezultat savjetodavnog referenduma o pravima stranih radnika, ljubljansko Delo, čiji tekst prenosimo u cjelosti, ukazuje na duboku proturječnost između vladinih najava o privlačenju isključivo visokoobrazovanih kadrova i realnih potreba slovenske privrede i društva, od hroničnog nedostatka osoblja u domovima za stare i zdravstvu, do građevinarstva i komunalnih službi. Dok vlasti ukidanjem prava glasa na lokalnim izborima, smanjenjem pristupa besplatnim kursevima jezika i otežavanjem spajanja porodica pooštravaju integracijske uslove, istovremeno otvaraju vrata agencijskom uvozu jeftine radne snage, čime Sloveniju dovode u opasnost da postane društvo ksenofobije i sistematske eksploatacije stranih radnika

»Ti, novi, jesi li gluh, bojiš li se govna ili ne?«, ponovila je glasnije. Ne razumijem, odgovorio sam. »Odmah ćeš razumjeti i osjetiti. Moramo ići presvući Guðmundura jer se uneredio u pelenu, a ja te moram naučiti kako se to radi.« Tako svoj prvi radni dan u domu za stare u Reykjavíku, u noveli “Rožin dom” poljskog pisca Huberta Klimka Dobrzenieckog, bez uljepšavanja i sentimentalnosti opisuje poljski imigrant.

Naravno, ubrzo se ispostavlja da glavni književni lik spomenute novele nije jedini strani radnik u islandskom domu za stare. I u toj skandinavskoj zemlji, zbog nedostatka radnika spremnih da se brinu o starijim stanovnicima i da im peru zadnjice, rade stranci iz cijelog svijeta. Među njima nalazimo i radnice s Filipina. Kasnije u priči saznajemo da poljski glavni junak, uprkos svemu, voli raditi u domu za stare. Njegova supruga Agnieszka radi u porodilištu i pomaže pri rađanju novog života, dok se on brine o ljudima na kraju njihovog životnog puta.

I u Sloveniji se domovi za stare suočavaju s hroničnim nedostatkom kadra. Oblast njege je općenito jedna od kadrovski najugroženijih u cijeloj zemlji. Stoga uprave ovih domova već godinama traže radnike i izvan države. Još nedavno je nedostatak njegovatelja bilo moguće pokriti kadrom s Balkana, ali je sada stiska tolika da u ovim domovima zapošljavaju i radnike iz Azije, iako je to zbog administracije i nepoznavanja slovenačkog jezika znatno komplikovanije. Tako u njima srećemo Filipince i Nepalce koji pomažu u brizi o sve većoj grupi penzionera i drugih starijih osoba koje više ne mogu živjeti samostalno.

Nedostatak kadra, naravno, daleko je od toga da bude ograničen samo na socijalnu zaštitu i zdravstvenu njegu, jer adekvatnih radnika nedostaje u gotovo svim sektorima. Poslodavci traže kako visokoobrazovane profile, tako i one za jednostavnije poslove. Posebno su traženi čistači, osoblje za posluživanje i pomoćnici u domaćinstvu, radnici za jednostavne radove u građevinarstvu i prerađivačkoj industriji, vozači teških kamiona i šlepera, zavarivači, zaštitari i slično.

Broj nezaposlenih, koji se krajem septembra dodatno spustio na 42.493, tako ostaje na rekordno niskom nivou. To znači da će raspoloživih i adekvatnih kadrova biti još manje, te da će slovenski poslodavci praznine i dalje biti primorani popunjavati stranim radnicima. Njih je u julu bilo već skoro 153.000, što je više od 16 posto radno aktivnog stanovništva. Dakle, oni već čine značajan dio društva koji se više ne može ignorirati.

U toj strukturi, naravno, prevladavaju niže kvalifikovani kadrovi, jer obavljaju poslove koje Slovenci ne žele. Najviše ovih radnika dolazi s Balkana, ali u posljednje vrijeme ubrzano raste priliv radnika iz Azije kojih je u julu u Sloveniji bilo već više od 9.000: od Indijaca, Nepalaca i Filipinaca, do Tajlanđana i državljana Bangladeša.

Aktuelna vlada se, kao i uvijek do sada, odmah po stupanju na dužnost obrušila na oblast stranaca. Retorika predstavnika vlasti ide u smjeru da niskokvalificirani radnici u ovoj zemlji nisu potrebni i da će Slovenija privlačiti samo visokokvalificirane kadrove. Premijer Janez Janša je na Managerskom kongresu, naprimjer, govorio o pogrešnoj migracijskoj politici. »Neko ko dođe s Kosova i radi u komunalnom preduzeću, prima minimalnu platu i još dovede porodicu, s nacionalnog aspekta ne predstavlja dodanu vrijednost«, izjavio je. Ko će umjesto takvog radnika obavljati komunalne ili druge jednostavne poslove koje neće biti moguće zamijeniti tehnologijom, nije objasnio.

To nije objasnio ni ministar privrede kada je u razgovoru za Sobotnu prilogu lista Delo nedavno rekao da su trenutno zaista potrebni i da Slovenija ima radnike za jednostavne poslove, ali da to ne znači kako takvu strukturu mora održavati narednih 15 ili 20 godina: »Ako se to dogodi, Slovenija će ostati zemlja gubitnica. Moramo razvijati sektore s visokom dodanom vrijednošću.« Ovo posljednje je nesumnjivo tačno, ali svi jednostavni poslovi neće nestati. Ručak će nam i dalje pripremati kuhari, a keramičke pločice u kupatilu i dalje će postavljati ljudi.

Da stvar bude gora, vlada je pripremila nekoliko zakonskih izmjena koje utiču na položaj stranih radnika, ali su rješenja prilično proturječna, a prije svega neskladna kako s realnošću, tako i s vladinim planovima. Nakon skoro četvrt stoljeća, zakonom su ukinuli pravo glasa državljanima trećih zemalja na lokalnim izborima, pa oni tako ove godine neće moći birati načelnike i gradonačelnike u mjestima gdje žive, čak ni oni koji obavljaju visokoobrazovane poslove. Vjerovatno je suvišno pitati da li se osjećaju dobrodošlo. Pored toga, slovenski birači su na nedjeljnom savjetodavnom referendumu potvrdili ukidanje tog prava, što ukazuje na opasno jačanje ksenofobnih osjećaja.

Istovremeno, vlada prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o strancima smanjuje mogućnosti za integraciju stranih radnika u društvo. Naime, predlažu ukidanje besplatnog učešća stranaca na kursevima slovenačkog jezika, jer bi 40 posto tog troška morali pokrivati sami, dok istovremeno podižu zahtijevani nivo znanja jezika. Uz to, period nakon kojeg stranac može ostvariti pravo na spajanje porodice produžava se s jedne na tri godine, a povećava se i iznos potrebnih sredstava za izdržavanje prilikom izdavanja boravišne dozvole.

S druge strane, vlada prijedlogom Zakona o zapošljavanju stranaca, usmjerenim na te iste radnike, ukida zabranu zapošljavanja stranih radnika putem agencija za privremeno zapošljavanje, što otvara vrata masovnom uvozu jeftine radne snage iz trećih zemalja.

To istovremeno donosi i znatno veće rizike od zloupotrebe tih radnika, jer bi ih mogli iznajmljivati i oni koji krše zakone. Prijedlog ovih istih izmjena ujedno ublažava i sankciju zabrane zapošljavanja stranaca kod prekršilaca. To je, naravno, zabrinjavajuće, jer na ovom području nadležni inspektorat već sada otkriva najviše prekršaja. Radnici iz trećih zemalja često su, zbog neznanja i slabe informisanosti, laka meta.

Slovenija se na tržištu rada za kadrove takmiči s drugim razvijenim zemljama, pa joj u vrijeme kada se vijesti brzo šire ne bi koristila reputacija zemlje koja zloupotrebljava radnike i oduzima im prava naročito pri privlačenju visokoobrazovanih kadrova na koje cilja vlada.

Nacrt zakona o zapošljavanju stranaca, kojem se sindikati uglavnom protive, još je na usaglašavanju na Ekonomsko-socijalnom vijeću, pa treba sačekati kakva će biti konačna rješenja. Možda će se ova vruća čorba ipak malo ohladiti. Uprkos tome, čini se da vlada pri zapošljavanju stranaca nema promišljena i konzistentna rješenja koja bi, s jedne strane, omogućila brzo i sigurno zapošljavanje stranih kadrova, a s druge strane njihovu integraciju u slovensko društvo. Ukidanje besplatnog učenja jezika sigurno nije korak u pravom smjeru.

Kako se čini, za to nema ni interesa. Paušalne i opće optužbe o tome kako strani imigranti iskorištavaju socijalnu pomoć naše države očito su za dio politike prikladan barut za podsticanje nezadovoljstva prema strancima, iako bi se to pitanje podrške nesumnjivo moglo urediti i povezati s određenim uslovima, kao što su učenje jezika, upoznavanje slovenske kulture, uključivanje na tržište rada i slično.

Ishod referenduma o pravu glasa stranaca iz trećih zemalja i uslovljavanju prava na novčanu socijalnu pomoć za radno sposobne obavljanjem društveno korisnog rada nakazuju da kao društvo postajemo manje tolerantni prema drugačijima i ranjivima. Stvaranje društvenih napetosti narodu, međutim, nikada nije donijelo ništa dobro

IZVOR: Delo