Nakon godina ponavljanja optužbi o navodnoj krađi i prebacivanju vojne arhive Armije RBiH u Zagreb, činjenice i arhivski protokoli konačno demaskiraju ovaj medijsko-politički spin: kompletna sačuvana građa nikada nije napustila zemlju, već se pod strogim nadzorom Oružanih snaga BiH nalazi u kasarni u Rajlovcu, dok se u Hrvatskoj nalaze samo sporadični spisi zaplijenjeni na bojištu tokom ratnih okršaja

Uoči gotovo svakog izbornog ciklusa u Bosni i Hercegovini, medijski prostor i društvene mreže preplavi senzacionalistička tvrdnja o navodnoj masovnoj krađi vojne arhive. Prema tom narativu, više od 10.000 kutija arhivske građe sa milionima dokumenata, fotografija, audio i videomaterijala koji se tiču Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Generalštaba, korpusa, brigada, pa i političkih organizacija poput SDA i Patriotske lige, ukradeno je i odvučeno u Hrvatsku.

Priča o „odnešenoj historiji“ osmišljena je tako da izazove emotivnu reakciju, stvori osjećaj kolektivne izdaje i posluži kao oružje u unutrašnjopolitičkim razračunavanjima. Međutim, kada se ova konstrukcija suoči sa činjenicama, podacima i svedočenjima direktnih aktera i arhivskih stručnjaka, postaje jasno da je riječ o klasičnom političkom spinu i recikliranoj dezinformaciji.

Korijeni ovog medijskog mita sežu u maj 2019. godine, kada se pojavio tekst autora Mehmeda Pargana u kojem je iznesena tvrdnja da je vojna arhiva ARBiH završila u Zagrebu. Kao glavni krivac za ovu navodnu navodnu krađu označen je arhivista iz Arhiva Bosne i Hercegovine Andrej Rodinis, ali su se u isti kontekst pokušale uvući i druge institucije i pojedinci.

Među njima se našao i Arhiv Federacije BiH, kao i njegov tadašnji direktor, Adamir Jerković. Reagirajući na ove navode, Jerković je u izjavi za portal Radio Sarajevo kategorički odbacio bilo kakvu povezanost Arhiva FBiH s ovim optužbama, naglašavajući da se radi o neistini koja se ciklično podgrijava i plasira u javnost, prvenstveno u predizborne svrhe. Uvlačenje Arhiva FBiH i njegovog rukovodstva, koje je u ratu imalo jasnu i neospornu ulogu u Sarajevu, imalo je, kako je kazao, isključivi zadatak da se u političkim obračunima diskreditiraju određene ustanove i ljudi.

Razdvajanjem političkih motiva od faktičkog stanja na terenu otkrva se stvarna sudbina i lokacija vojne dokumentacije ARBiH.

Tvrdnja da je Hrvatska ukrala kompletnu arhivsku građu ARBiH u potpunosti je netačna. Odbrane i demanti ove teze počivaju na nekoliko ključnih i provjerljivih činjenica. Kompletna sačuvana arhivska građa Armije RBiH nikada nije napustila Bosnu i Hercegovinu. Ona se nalazi u kasarni Oružanih snaga BiH u Rajlovcu. Od završetka rata bila je pod stalnim nadzorom Vojske Federacije BiH, a potom Oružanih snaga BiH. Jedinica koja osigurava ovu građu dolazi iz sastava OS BiH („bošnjačka komponenta“), što dodatno obesmišljava tvrdnje o neovlaštenom izmještanju ili krađi.

Arhiv u Rajlovcu nije otvoren za javnost, pa čak ni za naučne istraživače. Pristup dokumentaciji izuzetno je restriktivan i odobrava se primarno agencijama za sprovođenje zakona i pravosudnim organima koji se bave istraživanjem ratnih zločina, te advokatima optuženih po posebnim odobrenjima i isključivo za dokumente vezane za njihove predmete. Upravo ta zatvorenost za širu javnost često se zloupotrebljava za širenje glasina o „nestanku“ građe.

Oni koji zastupaju tezu o narativu krađe često miješaju ratom zaplijenjenu dokumentaciju sa cjelokupnim arhivskim fondom. Hrvatski državni arhiv posjeduje dio dokumentacije institucija RBiH i ARBiH, ali se radi isključivo o materijalima koji su tokom ratnih dejstava zaplijenjeni na terenima poput Stoca, Mostara ili Žepča. Na isti način je i ARBiH tokom rata zaplijenila značajnu dokumentaciju HVO-a i VRS-a (npr. u Travniku, Bugojnu, Varešu, Kakanju), koja se danas nalazi u našim fondovima. Zaplijenjeni ratni plijen s terena ni u kom slučaju ne predstavlja cjelokupnu vojnu arhivu.

Drugi izvor zabune odnosi se na dokumentaciju koja je iz civilnih institucija prebacivana u Arhiv Bosne i Hercegovine. Vojne strukture (ARBiH, Vojska FBiH i OSBiH) nikada nisu prebacivale svoju građu u državni arhiv. Međutim, pojedini civilni dokumenti koji dodiruju teme odbrane jesu završavali u Arhivu BiH. Suluda je tvrdnja da je izmještanjem ili eventualnim otuđenjem pojedinačnih spisa iz civilnih fondova „pokradena kompletna arhiva ARBiH“.

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine formiralo je posebnu komisiju s ciljem da se arhivska dokumentacija ARBiH iz kasarne u Rajlovcu izmjesti u neki od civilnih arhiva. Ovaj proces otvara važno pitanje: da li građu treba povjeriti Arhivu Bosne i Hercegovine ili Arhivu Federacije BiH? Prijedlozi stručnjaka naginju ka tome da bi građa bila sigurnija pod okriljem Federalnog arhiva, imajući u vidu osjetljivost materijala i potencijalne političke opstrukcije na državnom nivou.

Priča o krađi vojne arhive Armije RBiH i njenom prebacivanju u Zagreb klasičan je primjer medijskog spina kojim se politički akteri služe radi ostvarivanja kratkoročnih ciljeva. Činjenice jasno govore: dokumentacija je sačuvana, nalazi se u kasarni u Rajlovcu, pod strogim je nadzorom Oružanih snaga BiH i dostupna je pravosudnim organima.

Jedina dokumentacija ARBiH koja se nalazi van zemlje jeste ona koja je spletom ratnih okolnosti zaplijenjena na bojištu. Sve ostalo su izborne dezinformacije koje nemaju uporište u stvarnosti i čiji je cilj unose nemir i narušavanje povjerenja u ključne institucije.