Nakon decenija stroge tajnosti, Bern popušta pod pritiskom historičara. Sudska odluka primorala je švicarsku obavještajnu službu da otvori arhivu o boravku i vezama najozloglašenijeg nacističkog ljekara u ovoj alpskoj zemlji
Kloten pored Züricha, početak marta 1961. godine. Švicarskim vlastima je poznato da ovdje živi Martha Mengele, druga supruga Josefa Mengelea. Martha otvoreno planira budućnost u Švicarskoj; traži boravišnu dozvolu, a sina je već smjestila u internat u kantonu Waadt. Na jedan martovski dan, njemački novinar Günther Schwarberg, posvećen razotkrivanju nacističkih zločina, posmatra njen balkon. Primjećuje muškarca čija visina, godine i stas neodoljivo podsjećaju na ljekara iz Auschwitza.
Schwarberg odmah alarmira policiju. Počinje prismotra, razmjenjuju se informacije između Berna i Frankfurta, gdje tužilac Fritz Bauer priprema historijski proces za Auschwitz. Nekoliko dana kasnije, policajci zaista vide nepoznatog muškarca ispred Marthinog stana. Pitanje je visilo u zraku: Treba li ga uhapsiti? Međutim, u birokratskom labirintu između Švicarske i Njemačke, odluka je izostala. Niko nije uhapšen, a vlasti su ostale neodlučne u ocjeni da li je Josef Mengele zaista bio u Klotenu.
Iako je od tih događaja prošlo više od šest decenija, istina o Mengeleovim vezama sa Švicarskom i dalje je zaključana u Federalnom arhivu u Bernu pod šifrom „Mengele Josef, 16. 03. 1911.“. Pristup ovim dokumentima bio je gotovo nemoguć sve dok historičar Gérard Wettstein nije podnio žalbu Federalnom upravnom sudu.
Dosje je zvanično trebao ostati tajan do 2071. godine. Obavještajna služba je to pravdala “zaštitom ličnosti i nacionalnom sigurnošću”. Sud je, međutim, naložio ponovnu procjenu. Iako se očekuje da će određeni dijelovi teksta biti cenzurisani (zacrnjeni) zbog osjetljivog sadržaja, samo otvaranje arhiva predstavlja pobjedu slobode istraživanja. Historičari se pitaju: Da li je Mengele zaista skijao u Švicarskoj 1956. godine? Da li su postojali tajni bankovni računi koji su finansirali njegov bijeg?
Josef Mengele ostaje jedna od najmorbidnijih figura nacizma. Kao ljekar u Auschwitzu, vršio je stravične eksperimente nad Jevrejima i Romima, odlučujući o životu i smrti na rampi logora. Nakon rata je uspio pobjeći takozvanom “pacovskom linijom” u Argentinu.
Historičar Herwig Czech s Medicinskog univerziteta u Beču ističe da bi potvrda Mengeleovog boravka u Švicarskoj 1961. godine bila “prava senzacija”. U to vrijeme, međunarodni interes za odbjeglim ratnim zločincima bio je na vrhuncu, naročito nakon što je Mossad u Argentini kidnapovao Adolfa Eichmanna.
S druge strane, stručnjaci poput Svena Kellera iz Minhena su skeptični. Teško je zamisliti da bi se Mengele, u trenutku kada je za njim izdata potjernica, usudio doputovati u Evropu. Keller smatra da bi švicarski dosje mogao pomoći u demontiranju brojnih mitova i nagađanja, uključujući i ona koja je svojevremeno širio Simon Wiesenthal.
Za preživjele logoraše i Međunarodni komitet Auschwitz, otvaranje dosjea nakon “25 godina nezakonite blokade švicarskih službi” predstavlja moralnu satisfakciju. Historičar Wettstein, koji je proces finansirao putem crowdfundinga, oštar je prema vlastima: “Očigledno je da im je ugled institucija važniji od sudbina žrtava.”
Mengele je umro 1979. godine u Brazilu, utopivši se tokom plivanja, ne dočekavši ruku pravde. Švicarski dokumenti možda neće promijeniti tu činjenicu, ali će sigurno rasvijetliti mrežu pomagača koja je jednom od najgorih zločinaca u historiji omogućila decenije mirnog života na slobodi.
