Zhao kaže da odluku Washingtona da dozvoli istek Novog START-a ne pokreće prvenstveno Rusija, čija su ekonomija i vojska sve više opterećeni nakon godina rata u Ukrajini, već brzo gomilanje nuklearnog oružja Kine i potencijalna tačka sukoba s Tajvanom. U proračunima Washingtona, Peking predstavlja i veće sposobnosti i veću namjeru da ospori američku vojnu dominaciju.

Nisu su se čule sirene. Nije sazvan samit. Rok je jednostavno došao.

Novi START sporazum, posljednji pravno obavezujući sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između Sjedinjenih Država i Rusije, istekao je, ostavljajući dva najveća nuklearna arsenala na Zemlji neograničena sporazumom, prvi put u decenijama.

Potpisan 2010. i produžen 2021. godine, sporazum je ograničio strateške bojeve glave i sisteme isporuke i nametnuo inspekcije namijenjene sprječavanju katastrofalnih pogrešnih procjena.

Ta struktura sada nestaje.

Američki pristup okončanju sporazuma bio je namjerno strateški i ponekad dvosmislen.

Predsjednik SAD-a Donald Trump je jasno stavio do znanja da ako Novi START istekne, “on ističe” i da će Washington težiti “boljem sporazumu”, onom koji idealno uključuje Kinu i adresira šire nuklearne realnosti izvan paradigme Hladnog rata.

Iza kulisa, američki zvaničnici su također izrazili zabrinutost zbog kineske nuklearne putanje. Ove sedmice u Ženevi, pomoćnik državnog sekretara Christopher Yeaw otišao je toliko daleko da je optužio Peking za provođenje tajnog nuklearnog testa 2020. godine; optužba koju je Kina žestoko odbacila kao “neosnovanu i politički motiviranu”.

Poruke iz Pekinga

Ta optužba naglašava širi američki narativ: nuklearna konkurencija koja se oblikuje više nije samo između Washingtona i Moskve.

Ruski odgovor je bio nijansiran.

Moskva je u početku izrazila žaljenje zbog isteka ugovora i obećala da će se ponašati “odgovorno” kao nuklearna sila. U izjavama nakon isteka, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da će Rusija nastaviti poštovati ograničenja ugovora, sve dok Sjedinjene Države čine isto.

Ova uslovna obaveza izgleda ima za cilj očuvanje strateške stabilnosti bez formalnog ugovora, ali je krhka: Rusija je obustavila svoje učešće u Novom START-u još 2023. godine, a nepovjerenje je duboko prisutno na obje strane.

Kina je javno izjavila da žali zbog isteka Novog START-a i pozvala Washington da nastavi razgovore s Moskvom o strateškoj stabilnosti.

Međutim, Peking je također jasno stavio do znanja da se u ovoj fazi neće pridružiti pregovorima SAD-a i Rusije o smanjenju nuklearnog oružja i insistira da njegova nuklearna strategija ostaje defanzivna, pridržavajući se obećanja da “prvi neće koristi oružje”.

Taj stav postavlja temelje za vrlo drugačiju vrstu nuklearne diplomatije od ere ugovora.

Jedna od najupečatljivijih analiza dolazi od Tong Zhaoa, višeg saradnika Programa nuklearne politike u Carnegie China. Njegov argument preoblikuje istek ugovora ne samo kao bilateralno pitanje SAD-a i Rusije, već kao dio šire strateške promjene u globalnoj nuklearnoj politici.

Zhao kaže da odluku Washingtona da dozvoli istek Novog START-a ne pokreće prvenstveno Rusija, čija su ekonomija i vojska sve više opterećeni nakon godina rata u Ukrajini, već brzo gomilanje nuklearnog oružja Kine i potencijalna tačka sukoba s Tajvanom. U proračunima Washingtona, Peking predstavlja i veće sposobnosti i veću namjeru da ospori američku vojnu dominaciju.

„Kinesko kontinuirano nuklearno gomilanje je glavni pokretač odluke SAD-a da dozvoli istek Novog START-a i povrati mogućnost proširenja svojih kapaciteta“, primjećuje Zhao, posebno ističući interes Washingtona za postavljanje bojevih glava na postojeće sisteme i pripremu za novi strateški kontekst.

Dodaje da bi američki fokus na Kinu mogao nenamjerno vratiti Rusiju u širu utrku u naoružanju, što bi izazvalo nove sigurnosne probleme u Evropi; tačku pritiska koju bi Washington možda radije izbjegavao, ali ne može ignorisati kako se globalna nuklearna dinamika razvija.

Zhao također ukazuje na sekundarne efekte: s Kinom i Sjevernom Korejom koje proširuju svoje nuklearne kapacitete, zemlje poput Južne Koreje i Japana sve više razmatraju domaće strateške opcije kako bi se zaštitile od neizvjesnosti. U Evropi, sumnje u pouzdanost američkih sigurnosnih garancija također bi mogle potaknuti širenje oružja.

Osim toga, Zhao prikazuje sliku pekinškog pristupa pregovorima o kontroli naoružanja kao u najboljem slučaju skeptičan.

Kineski analitičari, kaže on, oprezni su da su sporazumi o kontroli naoružanja alati koje moćne države koriste za osiguranje svoje prednosti. Kinesko rukovodstvo oklijeva da se uključi u razgovore bez povjerenja u pravednost, a zabrinutost zbog inspekcije i curenja obavještajnih podataka dodatno smanjuje entuzijazam.

Konačno, kontinuirani naglasak Kine na ujedinjenju s Tajvanom, što održava mogućnost direktnog vojnog sukoba između SAD-a i Kine, znači da Peking trenutno “nije raspoložen da uspori svoje vojno jačanje”, upozorava Zhao.

Šahovska partija triju strana

S nestankom Novog START-a, nuklearni poredak više nije bilateralni dijalog između Washingtona i Moskve. Umjesto toga, on podsjeća na šahovsku partiju triju strana gdje SAD rekalibriraju svoj nuklearni stav imajući Kinu na umu; Rusija pokušava uravnotežiti strateški oprez s ograničenim ekonomskim sredstvima; a Kina širi svoj arsenal dok istovremeno signalizira otpor tradicionalnim mjerama kontrole naoružanja. Rezultat: svijet u kojem je neograničeno širenje nuklearnog oružja moguće, a gdje su transparentnost i verifikacija, nekada ključne za stratešku stabilnost, sve više fragmentirane ili simbolične.

Pa šta sad?

Ne postoji jedinstven odgovor.

Diplomatski kanali između Washingtona i Moskve ostaju otvoreni, a neki analitičari se nadaju da bi neformalni sporazumi mogli ograničiti štetu u kratkom roku. Washington insistira da želi “bolji” ugovor, potencijalno onaj koji uključuje Kinu.

Skeptici kažu da bez međusobnog povjerenja i jasnog okvira za verifikaciju i sprovođenje, rizici od pogrešnih procjena, širenja, pa čak i utrke u naoružanju već rastu.

Na kraju, istek Novog START-a nije započeo utrku u nuklearnom naoružanju; jednostavno je priznao onu koja je već bila u toku.

Izvor: Turkiye Today