Rasistički video objavljen na profilu američkog predsjednika Donalda Trumpa, u kojem su Barack i Michelle Obama prikazani kao majmuni, izazvao je val osuda, ali ne i stvarno iznenađenje. Od sudskih sporova zbog diskriminacije crnih stanara još 1970-ih, preko kampanje protiv „Central Park Five“, teorija zavjere o Obaminom porijeklu, do neprijateljstva prema pokretu Black Lives Matter, Trumpov politički uspon prati dosljedna retorika rasne isključivosti. Uklanjanje sporne objave bez izvinjenja tek je još jedna epizoda u dugoj historiji normalizacije rasizma u samom vrhu američke politike

Objava američkog predsjednika na mreži Truth Social, u kojoj su Barack i Michelle Obama prikazani kao majmuni, daleko je od prve rasističke epizode Donalda Trumpa, naprotiv, riječ je o dugom i dobro dokumentiranom obrascu.

Zgražanje je bilo masovno, ali koliko je stvarno moglo biti iznenađenja? To je pitanje koje su si mnogi postavili prateći buru izazvanu videom koji je američki predsjednik Donald Trump objavio na svom profilu na Truth Socialu. Na snimku su bivši predsjednik Barack Obama i njegova supruga Michelle Obama prikazani kao majmuni. Video je uklonjen nakon nešto manje od dvanaest sati, ali šteta je već bila učinjena.

No taj snimak nije bio prvi rasistički ispad predsjednika i njegove političke okoline. Naprotiv, takvi primjeri su se tokom godina nizali toliko često da pojam „ispad“ zapravo ne opisuje stvarno stanje.

Ako je vjerovati samom Trumpu, moglo bi se pomisliti da je riječ o nesporazumu. Tokom izbornih kampanja u 2010-im godinama više je puta tvrdio da je on „najmanje rasistična osoba“ koju se može zamisliti. Također je često isticao da ima „sjajan odnos s crncima“, koristeći izraz “the blacks”, koji je u američkom javnom diskursu neobičan i zastario, dok termine poput „Afroamerikanci“ ili „crni Amerikanci“ rijetko upotrebljava.

Istovremeno je žalio zbog slabe podrške među crnim biračima, ali je tvrdio da se to mijenja. Kao dokaz navodio je kampanje poput „Blacks for Trump“, koje su se redovno pojavljivale uoči izbora.

Tokom svog prvog predsjedničkog mandata pokrenuo je i svojevrsnu „simpatijsku kampanju“, podržavajući ublažavanje kazni za brojne osobe osuđene na duge zatvorske kazne zbog nenasilnih krivičnih djela povezanih s drogom. Upravo u takvim slučajevima crni Amerikanci su statistički nesrazmjerno zastupljeni.

Deficit povjerenja koji je Trump pokušavao nadoknaditi bio je, međutim, ogroman. Još iz vremena kada je bio biznismen i medijska ličnost, Trump je više puta bio u središtu rasnih kontroverzi. Posebno su poznati sudski sporovi iz 1970-ih godina između Trumpa, njegovog oca Freda i američkog Ministarstva pravde. Porodica Trump tada je optužena da je sistematski odbijala iznajmljivanje stanova crnim stanarima, što je rezultiralo tužbama zbog kršenja zakona o ravnopravnosti.

Dugotrajan teret bila je i Trumpova kampanja u slučaju tzv. „Central Park Five“. Krajem 1980-ih, pet crnih tinejdžera pogrešno je osuđeno za silovanje i pokušaj ubistva žene u New Yorku. Trump je tada, putem novinskih oglasa, pozivao na ponovno uvođenje smrtne kazne. Deset godina kasnije DNK-analiza je dokazala njihovu nevinost i dovela do priznanja stvarnog počinitelja. Uprkos tome, Trump ih je i kasnije znao javno nazivati krivima.

Posebno poglavlje predstavlja njegova opsesija Barackom Obamom. Od 2011. godine Trump je promovisao teoriju zavjere prema kojoj Obama nije legitimni predsjednik jer navodno nije rođen u Sjedinjenim Američkim Državama. Činjenica da je Obama rođen na Havajima nije ga spriječila da tu tezu ponavlja godinama.

Trump se često branio ističući da su i njegov prvi kabinet (2017–2021) i sadašnja administracija (od 2025) imali po jednog crnog člana. Kritičari su, međutim, taj argument smatrali simboličnim i nedovoljnim.

Prvi Trumpov mandat bio je snažno obilježen protestima nakon ubistva Afroamerikanca Georgea Floyda 2020. godine u Minneapolisu. Trumpov odnos prema tim protestima postajao je sve oštriji,  od kritike do otvorenog neprijateljstva. Iako su demonstracije u velikoj mjeri bile mirne, predsjednik je demonstrante paušalno nazivao „razbojnicima“ i „pljačkašima“. U jednom trenutku citirao je i zloglasnu rečenicu „when the looting starts, the shooting starts“, slogan iz 1960-ih kojim se opravdavala policijska brutalnost nad pokretom za građanska prava.

Otpor programima inkluzije i jednakosti postao je jedan od centralnih stubova njegove kampanje za reizbor. Iako je 2020. izgubio izbore od Joe Biden, rastuće nezadovoljstvo tzv. „woke“ politikama u narednim godinama pomoglo mu je u političkom povratku.

Drugi Trumpov mandat obilježen je agresivnom borbom protiv politika jednakosti. Njegova administracija je nedavno, preko Komisije za jednake mogućnosti zapošljavanja (Equal Employment Opportunity Commission), pokrenula istragu protiv kompanije Nike, uz tvrdnju da su njihovi programi raznolikosti navodno diskriminirali bijele zaposlenike. Tokom kampanje Trump je također iznosio netačne tvrdnje da imigranti s Haitija u Springfieldu, u saveznoj državi Ohio, „jedu pse i mačke“, što je izazvalo dodatne osude.

Uklanjanje rasističkog videa o Obamama nakon pola dana pokazalo je da čak i za Trumpa postoje određene granice. Prema navodima američkih medija, pritisak su izvršili članovi njegove stranke u Kongresu, zabrinuti za ishod predstojećih izbora na sredini mandata.

Izvinjenja, međutim, nije bilo. Trump je tvrdio da sporni dio videa nije ni vidio te da ga je objavio saradnik, iako se inače ponosi time što lično vodi svoje profile na društvenim mrežama.

Dobici među crnim biračima, koji su mu na izborima 2024. donijeli oko 15 posto podrške (u odnosu na ranijih sedam posto), već su se istopili. Prema anketama iz prve godine njegovog drugog mandata, odbijanje Trumpa među crnim Amerikancima poraslo je na prosječnih 70 posto,  nivo koji jasno govori o dubini nepovjerenja.

IZVOR: Der Standard