Schalke 04 je ponovo na vrhu 2. Bundeslige, a iza tog uspjeha stoji Miron Muslić, trener koji je klubu vratio identitet kroz agresivan presing i disciplinu. No, nakon sjajnog starta stigla je i prva mini-kriza. Da li je Schalke zaista spreman za povratak među elitu i ima li Muslić odgovor kada njegov plan naiđe na probleme?
Malo je fudbalskih klubova na svijetu koji u vlastitoj ligi djeluju toliko pogrešno pozicionirani kao FC Schalke 04. Sa više od 200.000 članova, s masom navijača koja puni stadion od 61.000 mjesta, Schalke bi po svemu trebao igrati protiv Bayerna, Reala ili Liverpoola. Umjesto toga, realnost su Elversberg i Preußen Münster. Upravo s tom misijom, da ispravi taj nesklad, prošlog ljeta u Gelsenkirchen je stigao 43- godišnji trener Miron Muslić.
Dugo je izgledalo da je na pravom putu. Schalke je pod njegovim vodstvom iznenada živnuo, popeo se na vrh 2. Bundeslige i počeo djelovati kao ekipa s jasnom idejom. No, prvi put u Muslićevoj eri, nad “maloher-klubom” iz Ruhra počeli su se skupljati oblaci. Mini-kriza je stigla, a s njom i prvo ozbiljno iskušenje za trenera koji otvoreno cilja nagore.
Vrijeme kada je Schalke igrao polufinale Lige prvaka i nosio romantičnu titulu “viceprvaka srca” davno je iza nas. Krediti za stadion, prenapuhane plate i katastrofalne kadrovske odluke gurnule su klub u dugogodišnju krizu. Ispadanje iz Bundeslige 2021. godine, ekspresni povratak pa novo ispadanje 2023. samo su pojačali osjećaj propadanja. Prošla sezona bila je posebno mučna: Schalke je jedva izbjegao treću ligu, završivši na 14. mjestu, tri boda iznad zone ispadanja.
Haos je postao konstanta. Treneri su se smjenjivali kao na traci, a uprava se pretvarala u karusel bivših legendi i neuspješnih eksperimenata. Posljednji trener koji je izdržao duže od godinu dana bio je David Wagner i to prije gotovo pet godina.
U takvo okruženje Muslić je ušao svjesno. “Ako maknete emocije, vidite groblje trenera”, rekao je po dolasku. Ali je dodao i ono što su navijači željeli čuti: da je Schalke “gigant”, da želi strastven fudbal i da navijači imaju pravo na nezadovoljstvo. U Gelsenkirchenu se takve rečenice cijene.
I na terenu se brzo vidjela razlika. Bez velikih pojačanja, jer novca jednostavno nema, Schalke je promijenio lice. Dok je u prethodne dvije sezone primao gotovo dva gola po utakmici, u prvih 17 kola pod Muslićem primio je svega deset. Nije to bio defanzivni bunker, već agresivni, visoki presing. Nijedna ekipa u ligi nije stajala tako visoko; scene u kojima četvorica igrača “pojedu” protivnika na rubu šesnaesterca postale su zaštitni znak.
Ofanziva je, doduše, škripala. Schalke je pobjeđivao s minimalnih 1:0, imao najmanji posjed lopte u ligi i među slabijim napadima ali je, paradoksalno, zimu dočekao kao lider. Sve dok Eintracht Braunschweig nije ogolio slabost plana bez alternative, pobijedivši Schalke tako što mu je dao loptu.
Zimska pauza donijela je priznanje da treba “plan B”. Pojačanja su stigla, iskustvo i svježina ubačeni su u ekipu, ali početak proljetnog dijela bio je triježnjenje: 0:0 u Berlinu protiv Hertha BSC, potom remi s Kaiserslauternom i poraz od Bochuma. Prednost se istopila, a liga se zgusnula.
Muslić ostaje prkosan. “Ovo je izazov, ali uzvratit ćemo”, poručuje. I zaista, sezona je daleko od gotove. No jedno je sigurno: Schalke je opet blizu vrha i zato su očekivanja eksplodirala. U klubu gdje se raspoloženje mijenja iz sedmice u sedmicu, duži pad forme značio bi još jednu godinu u drugoj ligi. Još jednu godinu neprirodnog stanja.
Za Mirona Muslića to bi bila prepreka, ali ne i kraj puta. Njegova karijera ionako je satkana od uspona i padova. U Gelsenkirchenu je već vratio nadu. Sada mora dokazati da zna preživjeti i prvu krizu jer put prema gore nikada nije pravolinijski.
IZVOR: Der Standard
