Svaka epizoda prve televizijske sapunice producenta Aarona Spellinga koštala je milion dolara, na prirodno cvijeće trošilo se 25.000 dolara po epizodi a John Forsythe i Joan Collins uopće nisu razgovarali
Zahvaljujući uspjehu kao televizijski producent, Aaron Spelling sredinom osamdesetih iznenadio je svijet dotad neviđenom demonstracijom raskoši: izgradio je The Spelling Manor, poznatu i kao Candyland, vilu sa 123 sobe i 5.250 kvadratnih metara, smještenu na gotovo dva hektara zemljišta u elitnoj losanđeleskoj četvrti Holmby Hills.
Ovaj primjer upadljive potrošnje, koji je u Hollywoodu označio početak ere „ko ima veću kuću“ bio je finansiran zaradom od tada najpopularnijih televizijskih serija poput Starsky & Hutch (1975–1979), Charliejevi anđeli (1976–1981), Ljubavni brod (1977–1986), Hart i Hart (1979–1984), Hotel (1983–1988) i, prije svega, Dinastije (1981–1989), njegove prve telenovele, koja ove godine obilježava 45. godišnjicu premijere.
Seriju su kreirali Esther i Richard Shapiro kao odgovor na Dallas. Scenaristica se inspirirala miniserijom Ja, Klaudije (1976), a lik Alexis Carrington oblikovan je prema rimskoj carici Liviji. Radnja je fokusirana na mržnje, intrige i strasti bogate porodice Carrington, a djelimično i Colbyjevih. Glavne uloge tumačili su John Forsythe (Blake), Linda Evans (Krystle) i Joan Collins (Alexis).
Vanjski prizori vile Carrington snimani su južno od San Francisca, na imanju Filoli, koje obuhvata 5.000 kvadratnih metara stambenog prostora i 6,5 hektara vrtova, dok su interijeri uglavnom realizirani u studijima Warnera. Kako bi se postigla atmosfera glamura, Spelling je raspolagao budžetom od oko milion dolara po epizodi.
Glumice su stvarale stil. Ko je dizajnirao one goleme komade nakita čiju su veličinu nadmašivali samo jastučići za ramena? Bio je to modni dizajner Nolan Miller. Inspiriran klasičnim Hollywoodom i naročito Joan Crawford, njegovom dugogodišnjom klijenticom, Miller je raspolagao s 35.000 dolara po epizodi kako bi gledateljicama ponudio bijeg u svijet luksuza. Haljine sa šljokicama, šeširi širokog oboda, krznene stole i turbani postali su zaštitni znak serije.
Spelling nije želio ponavljanje garderobe, pa je Miller izradio oko 3.000 skica. Zadovoljan, producent mu je zauzvrat poklonio tamnozeleni Rolls-Royce Silver Cloud. Popularnost kostima bila je tolika da je lansirana i komercijalna kolekcija pod imenom Dynasty.
U intervjuu za Entertainment Weekly, Linda Evans je priznala: „Trošilo se čitavo bogatstvo na scenografiju i svaki detalj. U prvim godinama, nakit koji smo nosile bio je pravi. Imale smo tjelohranitelje, čak i kada smo išle u ženski toalet.“ Mnogi komadi dolazili su iz kuća Harry Winston ili Tiffany, ali kada su bili potrebni izuzetno veliki „dijamanti“, Miller je posezao za kolekcijom lažnog dragog kamenja Tori Spelling, kćerke producenta.
Na prirodno cvijeće trošilo se 25.000 dolara po epizodi, ali kako je gledanost opadala, zamijenjeno je svilenim, višekratnim aranžmanima. Kada je riječ o honorarima, dolazilo je do ozbiljnih trzavica, naročito između Forsythea i Collins, zbog razlike u platama između muškaraca i žena.
„Nisam ga voljela jer je bio mizogin“, izjavila je Joan Collins u emisiji Life Stories Piersa Morgana. Van seta nisu razgovarali. Prema njenim riječima, Forsythe je insistirao da zarađuje 5.000 dolara više od bilo kojeg drugog člana glumačke postave, iako je upravo lik Alexis, koji je tumačila Collins, kasnije spasio seriju od ukidanja. Također je zahtijevao da u svim promotivnim materijalima bude u središtu pažnje.
Ironija je bila u tome što je, na vrhuncu popularnosti, Joan Collins zarađivala 120.000 dolara po epizodi, „ali uz uvjet da se pojavljujem u samo polovini epizoda, jer me drugačije nisu mogli platiti“, pojasnila je.
Iako se godinama spekulisalo o rivalstvu između Linde Evans i Joan Collins, Evans je više puta naglašavala da su privatno u dobrim odnosima: „Joan poznajem dugo. Dobre smo prijateljice, šarmantna je, smirena i vrlo duhovita.“
Linda Evans je o ostalim kolegama, Gordonu Thompsonu, Johnu Jamesu, Jacku Colemanu, Heather Locklear i Pameli Sue Martin, rekla da su se svi dobro slagali. Dinastija je bila među prvim serijama koje su prikazale gej lik, Stevea Carringtona, ali su, s obzirom na osamdesete godine, te priče bile prilično ublažene. To je smetalo glumcu Alu Corleyju, koji se u intervjuima često žalio na takvo prikrivanje.
Zbog toga je u drugoj sezoni zamijenjen Jackom Colemanom. U isto vrijeme izbila je i epidemija AIDS-a, tada često nazivana „rakom homoseksualaca“, pa je angažman Rocka Hudsona (1984–1985) izazvao paniku na setu. Kada je Hudson potvrdio da boluje od bolesti, već je snimio scene poljubaca s Lindom Evans. Kasnije je glumica otkrila šta se zaista dogodilo: „Umjesto strastvenog poljupca, Rock je samo lagano dotaknuo moje usne i odmah se povukao.“
Ogroman uspjeh serije rezultirao je i izvan ekrana: zahvaljujući merchandisingu, Dinastija je ostvarila više od 400 miliona dolara prihoda, učvrstivši status jedne od najutjecajnijih televizijskih pojava osamdesetih godina.
IZVOR: El Mundo
