Među brojnim dokumentima ovdje ćemo izdvojiti one koji se odnose na međureligijske odnose u Bosni i Hercegovini u toku Agresije na RBiH. Tako u vihoru ratnih sukoba tokom 1993. godine, pojedini strani zvaničnici se interesiraju za stanje redovnica franjevačkog reda u Mostaru, Kiseljaku, Fojnici i Zenici. Zabrinutost zbog njihove sudbine iskazao je tadašnji ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock.
Među dokumentima Predsjedništva BiH koji se čuvaju u Arhivu Bosne i Hercegovine značajan dio odnosi se na dokumente koje je slao i primao prvi predsjednik samostalne Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i to u periodu od 1991. godine do 2000.
Arhivsku građu vezanu za predsjednika Izetbegovića u naučnom tekstu “Povodom 100. godišnjice rođenja predsjednika Alije Izetbegovića (1925–2025): Arhivska građa Kabineta Alije Izetbegovića u Arhivu Bosne i Hercegovine” predstavio je dr. Fuad Ohranović.
Među brojnim dokumentima ovdje ćemo izdvojiti one koji se odnose na međureligijske odnose u Bosni i Hercegovini u toku Agresije na RBiH. Tako u vihoru ratnih sukoba tokom 1993. godine, pojedini strani zvaničnici se interesiraju za stanje redovnica franjevačkog reda u Mostaru, Kiseljaku, Fojnici i Zenici. Zabrinutost zbog njihove sudbine iskazao je tadašnji ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock.
Odgovor predsjednika Izetbegovića na engleskom jeziku upućen je 23. septembra 1993. godine, a originalni dopis s Mockovim upitom, nažalost, ne nalazimo među dokumentima ovog fonda, nego o njemu saznajemo isključivo iz poslanog odgovora.
Izetbegović je pisao da su, prema informacijama koje su došle iz kabineta monsinjora Puljića, samostani u Mostaru i Kiseljaku bili pod kontrolom HVO-a, te je stanje redovnica zadovoljavajuće. U Zenici se redovnice nalaze u relativno normalnim uvjetima, dok će svećenicima i redovnicama iz Konjica i Jablanice, inače gradova pod snažnim napadima HVO-a, biti ponuđena evakuacija u mjesta po njihovoj želji.
U kontekstu međureligijskih odnosa posebno je zanimljiv Izetbegovićev dopis upućen podružnicama Stranke demokratske akcije (SDA) na slobodnoj teritoriji, 11. aprila 1995. godine.
Predsjednik Izetbegović piše o pritužbama Katoličke crkve vezano za napade na njihove objekte, kao i druge incidente u bugojanskom, travničkom i zeničko-kakanjskom kraju. U dokumentu su konkretno navedeni incidenti prema tvrdnjama predstavnika Crkve, pa je Izetbegović tražio da se pritužbe ispitaju na terenu, te da se eventualni napadi spriječe.
U razgovoru s predstavnicima Crkve koji su vodili Izetbegovićevi saradnici pokrenuto je i pitanje položaja Islamske zajednice i islama na prostorima koje kontroliše Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) te je konstatirano da “oni ne mogu očekivati da na području Armije ljudska prava budu na nivou civilizovanih zemalja u Evropi, dok su na području pod kontrolom HVO na razini najmračnijih dana srednjeg vijeka i da Crkva, bez obzira što nije politički faktor, snosi dio odgovornosti za ovo stanje”.
U daljem tekstu Izetbegović piše da se incidenti i napadi, ako se utvrdi da ih je bilo, ubuduće spriječe i ne ponavljaju i to iz principijelnih, ali i iz praktičnih razloga.
“Iz principijelnih, jer su takvi postupci suprotni našoj tradiciji i jer mi nemamo pravo da na bilo koji način progonimo ljude koji nisu naši istovjernici (Nema prisile u vjeri; Nama naša, vama vaša vjera – Kur’an). Iz praktičnih razloga, jer to ništa ne rješava, već samo dalje komplikuje ionako složenu situaciju. Kad je riječ o cjelovitoj Bosni, mi smo u Katoličkoj crkvi imali snažnog saveznika. Mi ga ovako gubimo. Kome je u interesu da sve katolike gura u zagrljaj Bobanu? Takva politika objektivno doprinosi cijepanju Bosne. Jedno je valjda jasno: ovo nije jednovjerska i jednonacionalna Slovenija, ovo je nacionalno izmiješana Bosna, a cjelovite Bosne nema bez Hrvata i Srba. Ko to ne vidi, politički je slijepac. A kad nam je već suđeno da živimo sa Hrvatima i Srbima, podržavajmo one umjerene i normalne među njima”.
Izetbegović je tražio da se s ovim pismom upozna što veći broj članova, te da treba voditi politiku našeg najvećeg interesa, a takva politika može samo biti rezultat kombinacije principa i dobrog proračuna, a ne kaprica, hirova, iracionalnih osveta i sljepila. Nažalost ovog posljednjeg ima mnogo.
