Norman Newell smatra da poetsku priču o Nuhu (Noi) i njegovoj arci promišljeni ljudi sada već smatraju alegorijom. Svi moderni zoološki vrtovi, zajedno sa svojim hiljadama obučenih čuvara i razrađenim objektima za hranjenje, smještaj, sanitarne uvjete i suštinsku kontrolu okoliša, mogli bi nakratko primiti samo nekoliko stotina odabranih vrsta od miliona koje postoje. Što se tiče biljaka – njih hroničari potopnog događaja nisu ni spomenuli.

Nedvojbeno postoji mnogo zapanjujućih tačaka sličnosti između biblijskog izvještaja o potopu ispripovijedanog u biblijskim poglavljima 6-9 Postanka i babilonskih predaja zabilježenih na ploči XI Epa o Gilgamešu.

Kako bi objasnili ove paralele, učenjaci su sugerirali da ili jedna pripovijest ovisi o drugoj ili su obje ovisile o zajedničkom izvoru. Hamza Njozi sugerira da kur’anska verzija potopa koju učenjaci često prenebregavaju, pokazuje zanimljiv uvid u probleme srodstva i povijesnosti narativa o potopu. Brojne dodirne tačke između biblijskih i babilonskih izvještaja o potopu sugeriraju da su povijesno povezani. Priroda tog odnosa tek treba biti utvrđena. Postoje, međutim, tri logične mogućnosti ovisnosti. Ili babilonska verzija ovisi o hebrejskoj verziji; ili hebrejski izvještaj ovisi o babilonskom, ili oba ovise o zajedničkom izvoru.

Paralele između dviju verzija također su pokrenule problem povijesnosti. Mnogi učenjaci sumnjaju u povijesnost događaja opisanih u pričama o potopu. Prema The Interpreter’s Dictionary of the Bible, od vjerovanja u biblijski izvještaj o potopu uveliko se odustalo iz tri glavna razloga. Prvo, široka rasprostranjenost mitova o potopu gotovo po cijelom svijetu i njihove razlike u sadržaju i detaljima obeshrabruju vjerovatnost da se odnose na jedan povijesni događaj. Drugo, antropološki dokazi pokazuju da rane civilizacije nije mogao poremetiti svjetski potop unutar hronološkog okvira koji mu je dodijelila Biblija. Konačno, poteškoće unutar samog biblijskog narativa zabranjuju pojavu sveopćeg potopa. 

Norman Newell smatra da poetsku priču o Nuhu (Noi) i njegovoj arci promišljeni ljudi sada već smatraju alegorijom. Svi moderni zoološki vrtovi, zajedno sa svojim hiljadama obučenih čuvara i razrađenim objektima za hranjenje, smještaj, sanitarne uvjete i suštinsku kontrolu okoliša, mogli bi nakratko primiti samo nekoliko stotina odabranih vrsta od miliona koje postoje. Što se tiče biljaka – njih hroničari potopnog događaja nisu ni spomenuli. Čini se da razlike između kur’anskih i biblijskih pripovijesti o potopu postavljaju problem povijesnosti u sasvim drugačijem svjetlu. Dok je, prema Bibliji, cijeli planet bio potopljen tokom potopa; kur’anski izvještaj kaže da je potop bio lokaliziran. U kur’anskoj priči, Bog nije uništio sav život na licu zemlje izuzevši one koji su boravili na arci. Vrlo značajno, Božijeg obećanja u savezu s Nuhom i njegovim potomcima: “nikada više sva živa stvorenja neće biti uništena vodama potopa, nikada više neće biti potopa da opustoši zemlju” (Post 9:11) nema u Kur’anu. Savez je, prema Kur’anu, vjerovatno bio nepotreban jer Bog zapravo nije uništio sav život. Po ovom pitanju kur’anski izvještaj nije u suprotnosti s modernim podacima.

Newell kaže da je sadašnja topografija u suprotnosti s idejom o “postojanju univerzalnog okeana prije nekoliko hiljada godina”. Drugo, Biblija spominje datum potopa ‒ dogodio se “kada je Noa imao šest stotina godina”. (Post 7:11) Iz Postanka (5) saznajemo da je Noa rođen 1056 godina nakon Adama (Adema). To znači da se potop dogodio 1656 godina nakon stvaranja Adama. Genealogija Abrahama (Ibrahima) data u Postanku, 2:10-32, pokazuje da je Abraham rođen 292 godine nakon potopa. Prema biblijskom izvještaju, Abraham je živio oko 1850. godine p.n.e. Pojava potopa, dakle, pada u godinu 2142. p.n.e, ili približno toj godini. Povijesno je nemoguće smjestiti univerzalnu kataklizmu koja je uništila sav život na ovom planetu, osim onih koji su boravili na arci, u dvadeset prvo ili dvadeset drugo stoljeće prije Isusa (prije nove ere), jer kako kaže Bucaille: Do tog vremena civilizacije su cvjetale u nekoliko dijelova svijeta, a njihovi ostaci sada su došli do potomstva. U Egiptu u to vrijeme, primjerice, srednje razdoblje slijedi nakon kraja Starog kraljevstva i prethodi početku Srednjeg kraljevstva. S obzirom na naše znanje o povijesti ovog razdoblja, bilo bi apsurdno tvrditi da je potop uništio svu civilizaciju u to vrijeme. 

Za razliku od Biblije, Kur’an ne datira pojavu potopa. Ovo stavlja kur’anski izvještaj izvan objektivne kritike. U nedostatku hronoloških nevjerovatnosti koje nalazimo u izvještaju Postanka, vrlo je teško osporiti povijesnost Potopa. Kur’an kaže da su stanovnici arke uključivali Nuha i druge vjernike, iako ih nije bilo mnogo. Nuhov sin i Nuhova žena su se utopili zajedno sa ostalim nevjernicima. Ljudi koji su došli nakon potopa su, prema tome, potjecali ne samo od Nuha, već također i od drugih porodica. Nuh je dobio upute da na lađu uvede par svake vrste. Kur’anski izraz min kullin zawjayn (muško i žensko svake vrste) nije konačan. On je sveobuhvatan. To bi moglo značiti: par svakog stvorenja. Međutim, iz kur’anskog konteksta također je moguće protumačiti izraz tako da implicira “po par od svake životinje ili ptice koja služi čovjeku”. Nuh je trebao roditeljsko stado samo onih stvorenja koja služe ljudima. Prema kur’anskoj verziji, nije bilo potrebno da sa sobom u lađu ponese, recimo, sve vrste zmija, jer potop nije uništio sav život na zemlji. Kazna je bila ograničena na Nuhov lokalitet. U svakom slučaju, Kur’an ne spominje izričito ta stvorenja, kao što je slučaj s biblijskim izvještajem.

Neki učenjaci smatraju krajnje nezamislivim da arka veličine i oblika navedenog u Epu o Gilgamešu (ploča XI: 57-62) ili u biblijskoj priči (Post 6:16) može primiti matično stado svih stvorenja zemaljskih. Čini se da naše kontekstualno tumačenje kur’anske fraze min kullin zawjayn, koja se odnosi na ona stvorenja koja služe čovjeku, rješava problem prostora. Ako je naše tumačenje ispravno, čini se da nije potrebno izgraditi ogromnu arku. Posebno ako imamo na umu da u kur’anskoj verziji nema bilo kakvog spominjanja Nuhove žrtve Bogu.

U biblijskom izvještaju Noa je “uzeo od svake čiste životinje i od svake čiste ptice i prinio žrtve paljenice na žrtveniku”. (Post 8:20) Vjerovatno je u iščekivanju ove velike žrtve Noi bilo naređeno da u arku unese sedam pari svake čiste životinje.

Kur’an šuti, također, o trajanju potopa. Čini se da Ep o Gilgamešu pokazuje da je potop trajao oko četrdeset dana. Biblijska priča kaže da je potop trajao godinu dana. Sumnjajući u povijesnost potopa opisanog u Bibliji, The Interpreter’s Dictionary navodi: Arka nije mogla prebroditi oluju kakvu opisuje Postanak, niti je mogla sadržavati par svih postojećih vrsta životinja i gmizavaca, da i ne govorimo o pružanju odgovarajućih uvjeta za život takvoj menažeriji. Niti bi se osam članova Noine porodice moglo brinuti za zoološki vrt takvih razmjera, čak i pod pretpostavkom da su doista uspjeli sakupiti po jedan par od svake vrste života. 

Kur’an je precizirao da je svrha Potopa potapanje onih koji nisu vjerovali Nuhovoj poruci. Kako pripitomljena stvorenja ne bi stradala u tom procesu, Nuhu je bilo naređeno da sa sobom uzme par iz svakog roditeljskog stada za budući uzgoj. Kur’an nigdje ne sugerira da je Bog namjeravao uništiti i biljke.

Iako Kur’an šuti o trajanju Potopa, možemo opravdano zaključiti da se on smirio ubrzo nakon što je postigao svoju svrhu, tj. potapanje nepopustljivih nevjernika. Stoga je potop, može se pretpostaviti, mogao trajati samo nekoliko sedmica. Ovu pretpostavku dodatno podupire činjenica da biblijski hroničari potopa nisu spomenuli sadnice biljaka kao dio stvari koje je Noa ponio sa sobom u arku. Vjerovatno nije bilo potrebe. Nadalje, nakon potopa, kada je Noa htio znati je li se smirilo, golubica je “po povratku… donijela list masline u svom kljunu”. Nije to bio osušeni list, niti onaj koji je plutao po vodi, već “svježe otrgnuti list”. Ovaj izraz implicira da neke od biljaka nisu bile uništene. Malo je vjerovatno da je lišće moglo ostati svježe nakon što je bilo potopljeno u poplavnoj vodi više od godinu dana. Dok neko može imati neke osnove za sumnju u povijesnost biblijske priče o potopu, čini se da je kur’anski opis istog događaja slobodan od svega što bi moglo dovesti do opovrgavanja povijesnosti potopa na objektivnim osnovama.

Hamza Njozi/Glasnik IZ