Za kratkog životnog vijeka objavio je preko dvije stotine članaka, originalnih ili prevedenih, na različite islamske teme, nekoliko prijevoda brošura i knjiga kako na bosanski tako i na arapski jezik. Od tih prijevoda treba istaći prijevod romana Derviš i smrt Meše Selimovića i baladu Hasanaginica na arapski. 

Na današnji dan 1988. godine, u ranim jutarnjim satima, na bolji svijet preselio je dr. Ahmed Smajlović, usljed srčanog udara. Bio je to trenutak kada se pripremao da, na Novu hidžretsku godinu, preseli u novi stan na Obali pariške komune. Te noći, na njegovom stolu ostao je otvoren Kur’an, na 84. ajetu sure Kehf – hatma koju je učio u povodu preseljenja, a za koju je dovu planirao proučiti dva dana kasnije. Taj dan postao je dan njegove dženaze.

Rođen je 17. juna 1938. godine u selu Tokoljaci kod Srebrenice, kao najmlađe od sedmero djece u porodici Alije, imama i matičara, te majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Krnićima, a 1950. godine upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, gdje se brzo istaknuo kao jedan od najboljih učenika. Tokom školovanja, obavljao je imamsko-hatibsku službu u rodnom mjestu i bio aktivan u omladinskoj organizaciji Medrese, koju je završio 1958. godine.

Nakon odsluženja vojnog roka u Ljubljani (1959–1960), gdje je započeo studij prava, obrazovanje nastavlja u Beogradu. Presudan trenutak dolazi 1962. godine, kada odlazi na prestižni univerzitet Al-Azhar u Egiptu. Na Fakultetu arapskog jezika i književnosti magistrira 1970., a doktorira 1974. godine. Tokom dvanaest godina u Kairu održava veze s kulturnim i naučnim krugovima Egipta, predaje u jugoslovenskoj dopunskoj školi te učestvuje u pripremama Biltena tokom Titovih posjeta Egiptu.

Po povratku u domovinu 1975. godine, postaje šef kabineta reis-ul-uleme, a ubrzo i predsjednik Starješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije – funkciju koju će obavljati punih deset godina. Isticao se u jačanju institucionalnih veza Islamske zajednice i šire društvene zajednice, promovirajući ustavom utemeljene odnose i međuvjersku toleranciju.

Njegova energija u radu bila je legendarna: predavanja, vazovi, otvorenja džamija, međunarodni simpoziji, susreti sa studentima i saradnicima. Bio je član brojnih islamskih organizacija širom svijeta, a na međunarodnim skupovima predstavljao je istinu o položaju muslimana u socijalističkoj Jugoslaviji.

Za kratkog životnog vijeka objavio je preko dvije stotine članaka, originalnih ili prevedenih, na različite islamske teme, nekoliko prijevoda brošura i knjiga kako na bosanski tako i na arapski jezik. Od tih prijevoda treba istaći prijevod romana Derviš i smrt Meše Selimovića i baladu Hasanaginica na arapski. 

Kada je 1977. osnovan Islamski teološki fakultet u Sarajevu, izabran je za vanrednog profesora na predmetima akaid i islamska filozofija, a od 1985. potpuno se posvetio Fakultetu, gdje je ubrzo postao redovni profesor. Odgojio je generacije budućih teologa, usađujući im želju za dubljim razumijevanjem vjere i islamskog naslijeđa.

Osnivač je časopisa Islamska misao, te dugogodišnji saradnik Preporoda, Glasnika i drugih islamskih publikacija. Objavio je preko dvije stotine članaka i brojna djela, uključujući prijevode na bosanski i arapski jezik – među kojima se ističu Derviš i smrt Meše Selimovića i balada Hasanaginica. Njegova doktorska disertacija, iako neobjavljena u domovini, već je odavno poznata u inozemstvu.

Za svoj doprinos razvoju Islamske zajednice i međunacionalnog povjerenja, 1981. godine odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.

Ahmed Smajlović je iza sebe ostavio dubok trag – kao alim, pedagog, prevodilac i mislilac. Oni koji su ga poznavali pamte ga po blagosti, darežljivosti i spremnosti da svakome pruži ruku pomoći. Njegov životni put bio je put znanja, vjere i služenja zajednici.