Osim spomenutih oblika – paradajz, pomidor i rajčica, u Hercegovini se upotrebljava, po svemu sudeći, turski izraz za “rajsku jabuku”, a to je kavada
Paradajz je vrlo rasprostranjena biljka s velikim dijapazonom upotrebe. U stari svijet donesena je u 15. st. s američkog kontinenta. Nije posve jasno otkada se ovo ime ove biljne kulture upotrebljava na našem prostoru, ali je poznato da je, po svemu sudeći, došlo iz njemačkog govornog područja – Paradiesapfel, u kojem doslovno znači “rajska jabuka”, odnoseći se na biblijsku priču o hazreti Ademu i Havi vezano za jedenje rajske jabuke, a što očito pozrazumijeva jedno drugo simboličko značenje.
Semantička poveznica s jabukom posvjedočena je i u romanizmu pomidor, koji se može čuti u nekim balkanskim krajevima, naročito na moru, u Dalmaciji, a što opet doslovno znači “zlatna jabuka”. Zanimljivo je kako se germanska i slavenska baza za oznaku jabuke veže za zajedničku, vjerovatno praie. osnovu, pa se npr. savremeno eng. Apple, ili njem. Apfel veže za bosansku jabuku, koja je dobijena iz prasl. osnove *abl-, što je dalo *jablъk-, pa je u kasnijem procesu prilagođavanja fonetskim i morfološkim zakonomjernostima navedeni oblik dao današnju jabuku.
U nekim južnoslavenskim jezicima, kako to potvrđuje hrvatska jezička tradicija i praksa, “rajska jabuka” prevedena je kao kalk rajčica, a što bi značilo upravo “rajska biljka”.
Osim spomenutih oblika – paradajz, pomidor i rajčica, u Hercegovini se upotrebljava, po svemu sudeći, turski izraz za “rajsku jabuku”, a to je kavada. U bosanskom je oblik paradajz zanimljiv i s akcenatskog stanovišta s obzirom na to da se izgovora sa silaznim akcentom na posljednjem slogu (paradȁjz), što govori u prilog tome da je riječ, očito, relativno mlađeg postanja, iako pitanje kategorije “starijeg” i “mlađeg” u jezičkom kontekstu zaista jeste relativno.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
