Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda pripremalo je zahtjeve za hapšenje izraelskih ministara Smotricha i Ben-Gvira zbog širenja naselja na Zapadnoj obali – ali istraga protiv glavnog tužioca dovodi sve u pitanje.

Dok međunarodna zajednica sve oštrije kritizira izraelske akcije na palestinskim teritorijama, Međunarodni krivični sud (ICC) priprema zahtjeve za hapšenje dvojice ultranacionalističkih ministara – Bezalela Smotricha, ministra finansija, i Itamara Ben-Gvira, ministra nacionalne sigurnosti.

Informacije su potvrdili sadašnji i bivši zvaničnici ICC-a, uz napomenu da su optužnice bile u završnoj fazi kada je glavni tužilac Karim Khan otišao na dopust uslijed teških optužbi za seksualno uznemiravanje, koje trenutno istražuju Ujedinjene nacije.

Khan, koji je vodio istrage i protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, sada je pod istragom nakon što je jedna njegova bivša saradnica optužila da ju je prisilio na seksualni odnos, koristeći čak i istrage protiv izraelskih i palestinskih lidera kao alat za manipulaciju. Khan sve optužbe negira, a u “aferi” za koju se tereti može se prepoznati rukopis moćnih obavještajnih službi.

Prema izvorima, ICC je istraživao ulogu Smotricha i Ben-Gvira u širenju ilegalnih jevrejskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, što bi, prema Ženevskim konvencijama, moglo predstavljati ratni zločin – konkretno, nezakonit transfer civilnog stanovništva u okupirane teritorije.

Obojica ministara otvoreno podržavaju širenje naselja i zagovaraju izraelsku aneksiju cijele Zapadne obale. Obojica žive u ilegalnim naseljima.

Međutim, daljnji razvoj ovog slučaja sada je pod znakom pitanja. Odluka o tome da li će se optužnice formalizirati sada zavisi od dva zamjenika glavnog tužioca, a pravni eksperti smatraju da je malo vjerovatno da će ICC poduzeti ovako politički osjetljiv potez bez glavnog tužioca na funkciji

Khan je već pod sankcijama bivše Trumpove administracije zbog istraga o američkim vojnim zločinima u Afganistanu, a novi val optužnica protiv izraelskih zvaničnika mogao bi dodatno razbjesniti Washington. U američkim političkim krugovima već se razmatra drugi krug sankcija koji bi mogao ozbiljno ugroziti finansijski i operativni kapacitet Suda, koji zavisi od pristupa međunarodnim finansijskim sistemima.

SAD, ključni saveznik Izraela, već su oštro reagirale na optužnice protiv Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta, koje je ICC podigao prošle godine zbog vođenja rata u Gazi, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Prema tim optužbama, izraelski lideri su naredili blokadu humanitarne pomoći za Gazu kao strategiju da slome Hamas, što je, prema međunarodnom pravu, kažnjivo. Istovremeno, ICC je izdao naloge za hapšenje trojice visokih lidera Hamasa, koji su u međuvremenu ubijeni.

Mogućnost novih optužnica dolazi u trenutku kada je međunarodni pritisak na Izrael sve veći. Evropske države, kao i Kanada, sve češće javno osuđuju nasilje izraelskih doseljenika nad Palestincima na Zapadnoj obali i uvode sankcije protiv pojedinaca i entiteta povezanih sa zločinima.

U ovom širem kontekstu, slučajevi protiv Smotricha i Ben-Gvira predstavljaju prvi ozbiljan pokušaj da se odgovornost proširi van Gaze i zahvati temelje izraelske politike prema okupiranim teritorijama.

Dok ICC formalno ima mandat da istražuje zločine na palestinskim teritorijama od 2014. – kada je Palestinska samouprava prihvatila njegovu jurisdikciju – svaka akcija protiv visokih izraelskih zvaničnika nosi ogromne političke posljedice. Raste zabrinutost da bi se Sud mogao naći u središtu političkog udara kakav nije viđen od osnivanja.

Izraelska vlada, s druge strane, odbacuje legitimitet ICC-a u ovom kontekstu, tvrdeći da Zapadna obala nije “okupirana teritorija” jer nije bila suverena država prije 1967. godine. Međutim, Međunarodni sud pravde i gotovo cijela međunarodna zajednica smatraju naselja ilegalnim.

Međunarodni krivični sud ponovo se nalazi na ivici sukoba s najmoćnijim državama svijeta. Pad Karima Khana mogao bi značiti pauzu u ambicioznim pravnim ofanzivama, ali i priliku za preispitivanje političke volje i institucionalne hrabrosti. U fokusu, međutim, ostaje suštinsko pitanje: može li međunarodna pravda opstati pod teretom geopolitičkih pritisaka.